Vekovi teškog robovanja i mučenja pod turskom vlašću doneli su mnogo zla i poniženja našem narodu, ali sa druge strane učinili su da postane hrabar, optimističan, da veruje, da se nada, da ume da nastavi dalje vedrog i plemenitog duha. Iako su bili nemoćni pred velikom silom i prinuđeni da se povinuju, umeli su da budu izuzetno mudri i snalažljivi, da brzo misle i reaguju, pa čak i da se narugaju i ismeju nadmene kadije, age i begove i to najčešće u pesmama i pričama, te tako nastaju kratke smešne priče koje obično kazuju o jednom događaju ili situaciji iz života ljudi.
Obično je u pitanju nekakav nesporazum, podvala, prevara, dovitljivost, dok je glavni junak nekakav mali čovek, siromašan i ponižen, ali bolji i mudriji, snalažljiviji u toj situaciji. Na taj način se naspram pametnog, spretnog i lukavog junaka javlja i onaj koji je naivan, glup i pohlepan. Najpoznatije takve priče su o Eri koje pokazuju da se ljudski duh ne može pokoriti; da se ne može ubiti vera u život, vedrina i smeh.
Ero s onoga svijeta
Tema ove priče je kako su Erova mudrost i snalažljivost pobedile naivnost Turkinje, Turčina i vodeničara. Priča počinje susretom Ere sa Turkinjom koja radi na njivi i na trenutke ostaje sama, dok Turčin odlazi da napoji konja. Erina pojava baš u trenutku kada je Turkinja sama nije nimalo slučajna. Turkinja naivno započinje razgovor sa Erom, a on u želji da se našali s njom govori joj da je sa onoga sveta, u šta ona naivno i plitkoumno veruje. Kako bi se Turkinja i nadalje okarakterisala kao naivna i lakoverna, priča se nastavlja tako što ona poveruje u Erinu priču da njen Mujo živi loše na onom svetu i da je Ero dobrodušan da pomogne i ponese novac Muji koji mu Turkinja bude dala.
Nakon što je prevario, Ero beži, a Turkinja, nesmotrena ostaje da veruje kako je Ero dobar i plemenit kmet koji dolazi s onoga sveta i kako joj je pomogao. Posle toga, Turčin shvata da je Ero prevario Turkinju i kreće za njim u nadi da se obračuna s lukavim Erom, ali čak i Turčin koji naizgled deluje pametno i spretno dozvoljava da ga Ero prevari, tako što će poverovati da je Ero vodeničar, a ne onaj isti prevarant koga traži. Čak i onda kada shvati da je Ero nasamario i samog vodeničara, i Turkinju i Turčina, više nema vremena da ga uhvati jer je Ero odavno pobegao, a pritom mu i konja ukrao. Ero je pokazao da je mudar, lukav i dosetljiv, ali te osobine ga ne čine sasvim pozitivnim junakom, jer se služi lažima i prevarom da bi došao do cilja.
Ero i kadija
U ovaj priči takođe dolaze do izražaja sposobnost i snalažljivost junaka Ere koji čuva kadijina goveda zajedno sa jednom svojom kravom. Da stvari postanu zanimljive priča teče tako da Erina krava ubode i ubije kadijinu, a nakon što Ero, domišljat ode i prenese kadiji kako je njegova krava ubola Erinu, kadija ne želi da o tome raspravlja, jer smatra da su to životinje i da je nemoguće kontrolisati ih.
Kadija, naravno, gledajući svoju korist, želi da izbegne da Eri bilo šta nadoknadi, ali je takvu lukavost Ero već primetio i dolazi na ideju da izmeni priču – kako je ipak Erova krava ubila kadijinu. Kadija se pritom buni, sada ne misli kako su to obične životinje i on brže traži u zakonu kakva bi se kazna mogla izreći. Time pokazuje svoju pohlepu, želeći da ponizi i prevari Eru koji mudro odgovara: „Nećeš, bog i božja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u ćitap, e nećeš ni tvojoj.“
Ero i Turčin
Ova priča počinje na veoma zanimljiv način. Turčin izaziva Eru, provocira ga time što viče na svog vola kako je on, šaronja pametniji od Ere. To će Eru uvrediti i zato on brzo misli i deluje. Kada je došao do ćuprije pustio je da konji pređu na drugu stranu, a on počeo da zapomaže kako ne sme preći most. Misleći kako je pametniji, Turčin predlaže da ga on prenese preko mosta, ali da mu Ero plati, na šta on rado pristaje. Kako bi priča bila duhovitija, a ipak Ero ispao pametniji, on na drugoj strani mosta govori kako nema novca da plati. Ta domišljatost i lukavi plan se javlja u priči kako bi Turčin pokazao koliko je pohlepan i sujetan da odlučuje da Eru vrati na onu stranu mosta sa koje ga je i preneo.
Kraj priče i jeste najkomičniji deo, jer nadmen Turčin praveći se pametniji, pokazujući silu i pohlepu ispada ismejan, a Era spokojno i prkosno viče: „Ej, Turčine, gledaj kako i tvoj šaronja ima pamet, a Era je nema! Ele, on tebe prejaha dva puta preko ćuprije.“ Kao i prethodne priče i ova donosi vedrinu, humor, ali i jasnu poruku: U teškim trenucima dok je naš narod bio u ropstvu i sa ograničenom slobodom, on se branio vedrim duhom i mudrošću – to je bilo jedino što im nikada niko nije mogao oduzeti.
