Početna U svetu knjiga Dečije priče Deda Jovanova beležnica za putovanje kroz vreme

Deda Jovanova beležnica za putovanje kroz vreme

825
0
деда
Фото: Pixabay.com

Ako si uživao u potrošenom vremenu, onda to vreme nije uzalud potrošeno.

Ovo piše na prvoj stranici beležnice koju mi je poklonio deda Jovan za rođendan. Deka je, kao i uvek, najskromnije upakovao najbogatiji poklon. U braon papiru je bila drvena kutija, a u kutiji beležnica i kaligrafski set. Na prvoj stranici misao Džona Lenona, a odmah ispod nje dekina posveta:

Ana, medenice, došao je tvoj 13. rođendan i veoma brzo, kad se najmanje nadaš, umesto matematike, glavobolje će ti zadavati neka simpatija. Ti misliš sad kako je to nešto smešno i strašno, ali veruj mi da lepše glavobolje na ovom svetu nema! Kad se to desi, hoću da zapišeš sve, da sačuvaš kao vrednu uspomenu, jer je ta šetnja po sećanjima zapravo vremeplov.

Na sledećoj strani istim kitnjastim rukopisom bila je ispisana:

Priča o Džonu Lenonu i ljubavi koja plovi kroz vreme

Džon Lenon i ja nismo bili prijatelji, dedino, ali smo se razumeli kao ljudi. Kada sam ga prvi put sreo, on je već bio uveliko zaljubljen u Joko Ono, tako da ne mogu da kažem da li ga je ta ljubav promenila ili je oduvek bio mudar. On je tvrdio da je zbog ljubavi takav. Tvoj deka nije umetnik pa da piše pesme, kao što je Lenon pisao, na primer, ali je siguran da je ljubav najjače gorivo na našoj planeti. Želim da zapamtiš to.

Lenon je tvrdio da ljubav čoveku daje raketni pogon i da, zahvaljujući njoj, možeš da ploviš kroz vreme.

– Love is time mashine, Jovan!

– Šta kažeš, bre?

– Vremeplov, vremeplov. Kad ćeš da naučiš engleski? – upitao me je na tečnom srpskom.

Plovidba kroz vreme je za Lenona bila svakodnevno iskustvo, jer je Joko Ono bila njegova srodna duša.

– Solumate, my friend. – pogledao bi me značajno preko onih smešnih naočara.

Oni su se stvarno voleli i bili jedno drugom srodne duše, pa im ništa nije bilo teško. Čak ni to da putuju kroz vreme. Jedanput, dok je Lenon kuvao čaj u kuhinji, Joko Ono mi je ispričala kako se u njega zaljubila.

– Bila sam kod prijateljice kad je pustila ploču. Ona je noktima lupkala u ritmu pesme „Help!“, a ja sam bila hipnotisana njegovim glasom. Pomislila sam: „On stvarno zove u pomoć. Moram da mu pomognem, moram da ga spasim!“ i tako sam se spakovala i došla u London da ga vidim. Namerno ne kažem „da ga upoznam“, jer sam od trenutka kad sam čula tu pesmu znala da se mi poznajemo i da je to ljubav do kraja svih života.

Čudna je bila ta žena Joko Ono, ali je bila u pravu. Samo ljubav nam daje pravo da verujemo u prethodne i buduće živote. A šta je to ako ne plovidba kroz vreme?

Zato pametno troši svoje vreme da bi imala ćemu da se vratiš u sećanjima!

Voli te tvoj deda Jovan.

Zatvorila sam beležnicu i nasmešila se. Sa dekom je uvek tako. Da ste ga upoznali, znali biste da je ova priča tačna od reči do reči. Deda Jovan ima bujnu maštu. Kad ga slušate, mislite da je proživeo tri života ili da, u najmanju ruku, zaista čuva na tavanu vremeplov.

Brat i ja smo do polaska u školu verovali da je živeo u Južnoj Americi, da je upoznao englesku kraljicu i da je svake subote pio čaj sa Titom. Vremenom smo shvatili da ništa od onoga što priča nije stvarno, ali i da je deda zanimljiviji od svakog filma, pa smo ga slušali kao da zaista verujemo u sve što nam ispriča. I bilo nam je lepo. I dedi i nama.

Zar to nije ono najlepše?

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here