Narodne umotvorine kao što sam naziv kaže um tvorio su mudre misli koje su se prenosile najpre usmenim putem kroz narod. Na granici između proze i poezije su sitne narodne umotvorine: poslovice, pitalice i zagonetke.
Poslovice (definicija + primeri)
Poslovice su kratke narodne umotvorine u kojima je narod sažeto iskazao svoje iskustvo. One sadrže misli i opažanja o životu i lјudima, o radu i štednji, istini, pravdi, o dobru i zlu, rodolјublјu i slozi, o poštenju, zdravlјu. Poslovice nose pečat vremena i sredine u kojima su ponikle.
– Brat je mio koje vjere bio.
– Čista se zlata rđa ne hvata.
– Ako hoćeš koga da poznaš, podaj mu vlast u ruke.
– Čega se mudar stidi, tim se lud ponosi.
– Gdje je tanko, tu se i kida.
– Kad čovjek tone i za vrelo grožđe se hvata.
– Ko ne drži brata za brata on će tuđina za gospodara.
– Što ko posije, to i požnje.
– Ne bi bilo dobro da je uvek dobro.
– Riječi treba mjeriti, a ne brojiti.
– Vatra i voda dobre su sluge, ali zli gospodari.
– Zlo je ko ne zna a naučiti se ne da.
– Što možeš danas, ne ostavlјaj za sutra.
– Lijepa riječ gvozdena vrata otvara.
– Čovjek bez slobode kao riba bez vode.
– Dva puta mjeri, a treći put kroj.
– Bez muke nema nauke.
– U sreću se uzda lud, a pametan u svoj trud.
– Rđa jede gvožđe, a nečistoća čovjeka.
– U radiše svega biše, u štediše još i više.
– Složna braća nove dvore grade, a nesložna stare razgrađuju.
– Nevolјa svačemu čovjeka nauči.
– Ko rano rani, dvije sreće grabi.
Zagonetke (definicija + primeri)
Zagonetke su kratke narodne umotvorine koje služe za razonodu, smeh i šalu, ali i za izoštravanje mišlјenja. U njima je vešto (kroz igru reči) sakriven odgovor i zadatak je otkriti ga.
– Najviše zna, najmanje govori (Knjiga)
– Čitav dan ide, iz kuće ne izlazi. (Časovnik)
– Sav svijet zaodjela, a sebe ne mogla. (Šivaća igla)
– Što u ognju gori, a ognja se ne boji? (Pepeo)
– Drven trbuh, kožna leđa, dlakama Govori. (Gusle)
– Puna kuća đaka: svi muče, a jedan govori. (Zubi i jezik))
– Po vodi plovi, po suhu hodi, a iz kuće se nikad ne izvlači. (Kornjača)
– Ako sam mlad, ostaću mlad; ako sam star, ostaću star: imam oči, a ne vidim, imam uši, a ne čujem. (Slika)
– Bijela se rodi, zelena odraste, crvena umire. (Trešnja)
– Bele koke ispred strehe vire. (Zubi)
– Zuba nema, ruku nema, a opet ujeda. (Zima)
– Kad se vidi, ne vidi me niko; a kad se ne vidi, vidi me svako. (Pomrčina)
– Bez ivera na void ćuprija. (Led)
– O klinu visi a zlu misli. (Puška)
Pitalice (definicija + primeri)
Pitalice su sažete anegdote oslobođene opisa radnje i situacije. Obično se sastoje od pitanja i oštroumnog odgovora, koji je često šalјiv i podruglјiv.
Pitali lenjivca:
– Zašto se tako protežeš i zevaš?
– Umorila me lenjost
Pitali su raju:
-Koji vam je do danas bio najbolјi paša?
– Oni te nije među nas ni dolazio.
Pitao magarac đaka:
– Pa šta ćeš ti biti kad neprestano učiš?
– Ne znam šta ću biti, ali znam da neću biti magarac.
Pitali zmiju:
– Zašto ti je svak dušnanin?
– Zato što i ja nisam nikomu prijatelj.
Pitali miša:
– U kojem selu najbolјe živiš?
– U onom gdje nema mačaka.
Pitali psa:
– Zašto svakoga repom pozdravlјaš?
– Zato što nemam kape.
Pitali raju:
– Što davate agama na godinu?
– Nemam ti kad sve redom kazivati e mi odoše konji, nego ću ti kazati samo ono što ne davamo.
– A šta ne davate?
– Dušu.
Pitali nečije dijete:
– Kaži mi, dijete, kako u vašem selu vuka zovu?
– Bogme, on i nezvan dođe.
Pitao neki tvrdica cigansko dijete kada mu je došlo na konak:
– Ali ćeš, dijete, hlјeba, ali mlijeka?
– Ja najvolij’ udrobiti.
