Početna Škola Sastavi - teme Pismeni sastav iz srpskog jezika na temu „Jesen u šumi“

Pismeni sastav iz srpskog jezika na temu „Jesen u šumi“

40977
1
jesen u šumi
foto: pixabay.com

Primer pismenog sastava iz srpskog jezika na temu „Jesen u šumi“ za učenike 6, 7 i 8. razreda osnovne škole.

Jesen u šumi

Zelenih, bujnih i razlistanih šumskih krošnji više nema. Na stablima bukve i hrasta trepere listovi zlatnih nijansi. Ispod krošnji, prostire se prekrivač pucketavog i suvog lišća. Ono je odisalo nekim umornim mirisom, kao da je osećalo promene koje je donela jesen. Jesen je stigla i u šumska prostranstva.

Dan je bio savršen za šetnju. Žarkog i toplog sunca više nema, ali je i dalje ostao poneki uporni sunčev zrak koji je uspeo da se probije između oblaka, stabala šumskog drveća i njegovih polugolih grana. Međutim, vazuh nije bio topao, već svež i prohladan. Šumski pejzaži su bili zanimljivi za razgledanje. Često se između dva stabla, žbuna ili grane može naići na paukovu mrežu koju je on vredno i umetnički ispleo. Poneki listić koji se lelujao sa visoke grane, upao bi u mrežu i tako ostao zakačen u njoj. Meni je iz daleka izgledalo kao da lebdi u vazduhu. Na jesenjem povetarcu može se videti ples raznobojnih listova. Čini se kao da igraju kako bi ulepšali tmurnu jesenu sliku i remetili šumsku tišinu i mir. S vremena na vreme bi povetarac bivao i jači i brži, pa su visoke krošnje glasno šumele i najvljivale poznu jesen. Njihov šum je ispratio vrelo i dugo leto i dočekao kišovitu i tmurnu jesen.

Još ponegde proleti neki šareni leptir, upotpuni jesenje slike, ali ubrzo će i on nestati. I let poneke bubamare i zvuk nekog cvrčka ili skok nekog skakavca učini šumu življom i veselijom. Međutim, cvrkuti ptica više se ne čuju. Prošeta šumom poneki jež ili poneka kornjača, sasvim tiho, ne kvareći tišinu. Dok oni tiho idu svojim stazicama, ponegde se u šumi začuje i šuškanje suvog lišća. U tom jesenjem šumskom miru, ono podseća na nečije korake. To su marljive i vesele veverice koje užurbano skupljaju žirove ispod hrastovog stabla, a zatim i one brzo nestanu. I drugih šumskih stanovnika je sve manje. Uočava se pogdekoji trag vuka ili neke druge divlje životinje.

Cveća nema. Poneki žbun ukrasi šumski pejzaž, a sada, s jeseni, kad su kiše sve učestalije, šuma je puna pečaka. Često se njihove kapice skrivaju ispod nekog velikog suvog lista, ali su one najčešće na svakom koraku, preko čitavog šumskog prostranstva. One se stapaju sa bojama jesenjeg lišća, pa često promaknu oku nekog slučajnog prolaznika. Međutim, divlje kupine jasno i uočljivo krase jesenju šumu. Često se neki putnik namernik zaputi baš njima, u nadi da će ih biti dovoljno da upotpune zimnicu. Dok se na selu uveliko beru jesenji plodovi, u šumi je s jeseni takođe radno. Traktori se čuju sa svih strana. To deke i tate obrzbedjuju drva za poznu kišovitu jesen i hladnu snežnu zimu.

Posle dugog leta, koje je donelo živost i vedrinu prirodi i njene pejzaže obojilo u najvedrije boje, nastupila je jesen. Tiho se uvukla među drveće, cveće, među životinjski rod i vredno počela sa promenama. Zavladala je u gradovima, selima, na poljima i voćnjacima. Svoj trag ostavila je i među visokim šumskim stablima, i na prostranom šumskom prekrivaču. Jesen je odisala mirnim i tihim zvukom, zlatnožućkastim bojama i prazninom i samoćom koja će neumorno čekati proleće i prolećne čarolije.

Pogledajte još i srodne teme Jesen u mom selu, ili Jesen u mom gradu

1 KOMENTAR

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here