Početna Škola Sastavi - teme Pismeni sastav na temu „Doživljaj sa letnjeg raspusta”

Pismeni sastav na temu „Doživljaj sa letnjeg raspusta”

17895
9
doživljaj sa letnjeg raspusta
foto: pixabay.com

Primer pismenog sastava na temu „Doživljaj sa letnjeg raspusta“ za učenike  6, 7. i 8. razreda osnovne škole. Pismeni sastav koji je pred vama savršeno se uklapa u nekoliko tema, kao na primer „Na letnjem raspustu“, zatim „Doživljaj koji ću pamtiti“ i slične teme u kojima se opisuju doživljaji iz života.

Doživljaj sa letnjeg raspusta

Leto je lagano prolazilo. Žarko sunce, toplota i vedrina, sve brže su nestajali. Tako brzo je prolazio i moj letnji rasput. Septembar i početak nove školske godine bio je sve bliži. Dani su mi prolazili sve brže i brže i bilo je sasvim jasno da ću za par dana već sedeti u školskoj klupi. Neprestano sam mislila o tome kako ću imati sve manje vremena za igru i uživanje napolju. Sećala sam se kraja školske godine koji je bio pre manje od tri meseca i koliko sam se radovala raspustu. Činilo mi se da će predugo trajati i da mom odmoru i igri neće biti kraja.

Međutim, nije bilo tako. Dani su se nizali jedan za drugim. Svitala su nova jutra i dolazile nove večeri i tako su dani lagano proticali. A onda je došao i taj prvi septembar. Početak nove školske godine i početak još jednog dugog puta. Veoma me je obradovao susret sa drugarima iz razreda, a pogotovo sa onima koje dugo nisam videla. Prvi školski dan je bio toliko zanimljiv jer smo čitavog dana pričali i šalili se. Uglavnom smo prepričavali provedene dane na raspustu, sve doživljaje i nestašluke.

Bilo je tu vrlo zanimljivih i smešnih priča koje sam rado slušala. A onda je došao red i na mene da ispričam neki zanimljiv doživljaj. Na trenutak mi je pred očima prošao čitav raspust. Pokušavala sam da se prisetim svakog zanimljivog dana i neke smešne priče. Želela sam svojim drugarima da do detalja opišem koliko sam uživala u letnjem raspustu i zašto je on za mene bio poseban i najlepši. Uglavnom sam dane provodila sa malom družinom koja živi u mojoj ulici. Bilo je nas tri devojčice i dva dečaka. Neumorno smo ispraćali svaki lepo provedeni dan i iščekivali novi. Bilo je tu mnogo lepih i zanimljivih trenutaka, ali sam radoznalim drugarima koji su čekali na moju priču, želela da ispričam doživljaj koji je meni ostao u prelepom sećanju.

Bio je prelep sunčan dan. Tog dana je trebalo ići na izlet u obližnju šumicu. Put do šumice bio je ispunjen šalom, pesmom i pričom. Stigli smo i brže nego što smo očekivali i odmah krenuli u razgledanje neopisivog šumskog pejzaža. Priroda je odisala letnjim mirisima i bojama. Uživala sam u prirodi i toplom vazduhu, a onda smo se smestili na jednom proplanku. Sedeli smo i pričali, šalili se i smejali. Odjednom se u blizini začulo nešto. Okrenula sam se oko sebe, ali nikoga nisam videla. Međutim, zvuk nije prestajao, podsećao je na tužno lajanje psa. Ustala sam i krenula putem odakle je dolazio zvuk, a onda sam naišla na malu reku iz koje se sada sve glasnije čulo ono što me je tu dovelo.

Mali pas sasvim tužno je tražio pomoć. Šapicama je neumorno plivao, pokušavajući da dođe do rečne obale. Bila sam uplašna i ushićena, želeći da mu pomognem. Polako sam ga uzela  i iznela iz reke, a onda sam mokrog malog psa donela do proplanka, gde su ga drugari veselo dočekali. Sunce je svoje zrake rasulo po čitavom proplanku. Sijalo je neopisivim sjajem. Pas je u početku drhtao u mom naručju, a ubrzo je ponovo zavrteo repićem. Bio je to vrlo lep mali pas bele boje, sa braon ušima. Njegove okrugle oči su nežno sijale i upoznavale se sa mnom i mojom družinom. Neprestano sam ga mazila i razmišljala o tome koliko je lep i umiljat. Ne znam da li sam nekada videla lepšeg psa. Poželela da sam oduvek imala jednog takvog ljubimca.

Ubrzo je dan počeo lagano da prolazi, a sumrak se već nazirao. Bilo je vreme za polazak. Skupilo smo naše stvari i krenuli, a pas je ostao da tužno laje za nama. Već nekoliko koraka dalje od njega, već sam osećala da mi nedostaje i da će mi biti veoma teško ako ga ostavim u šumi. Razmišljala sam o tome kako će biti usamljen i gladan i oči su mi se već napunile suzama. Zato sam se okrenula i otrčala ka njemu, uzela ga i povela sa sobom. Bio je toliko srećan, a i moje srce je bilo ispunjeno neopisivom srećom. Znala sam da ću od toga trenutka tog malog umiljatog i mekanog psa voleti najviše. Odlučila sam da bude moj ljubimac i da ostatak mog raspusta ispuni zabavnim i srećnim. Žuću, kako sam ga usput nazvala, odvela sam svojoj kući, a mamina radost je bila velika. Od tog dana, moj prijatelj i ja se nismo razdvajali. Čitave dane bismo provodili zajedno, šetajući i igrajući se.

Drugari koji su pažljivo slušali moju priču shvatili su zbog čega je taj doživljaj za mene bio najlepši, a mog ljubimca su odmah poželeli da upoznaju.

Pogledajte i pismeni sastav na temu „Doživljaj koji se dugo prepričavao„.

9 KOMENTARI

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here