Početna Porodica Deca za decu Pričala mi moja baka – Amar Malagić (6. razred)

Pričala mi moja baka – Amar Malagić (6. razred)

280
0
PODELI

Amar Malagić  učenik  6. razreda “Mahmut Lekić” – Tuzi, Crna Gora dobilo je Pohvalu za rad pod nazivom “ Pričala mi moja baka ” na našem konkursu pod nazivom „Probudimo uspavane reči“. Ovaj rad je pohvaljen u kategoriji starijih osnovaca. Čestitke Amaru!

Pričala mi moja baka

Ljetnji dan. Omorina. Božija zvijezda upekla, a moja baka sjedi u hladovini ispred stare porodične kuće koja čuva sjećanja. Prilazim joj diveći se njenoj starosti i sjedam pored nje. Miluje me blaženim osmijehom, a onda nakon kraćeg vremena počinje da priča o prošlosti. Čuo sam tu priču mnogo puta, ali svaki put mi je iznova zanimljiva.

Sjeća se stara mladosti, silnog delije – moga djeda, čvrstih mu ruku i teškog budaka u njegovim rukama. Kaže da su uvijek od tog budaka vajde vidjeli. Sjeća se i dana kada su ona i moj djed zajedno vijali žito i nosili ga u vodenicu da melju. Kaže kako je lani bila rodna godina. Pominje ona kačamak, cicvaru, masanicu, al’ se uglavnom sjeća praznika kada priča o sofri. Priča o teškom vremenu. Onome kad ,,lomiš prste kad ti neko dođe“. Šta iznijeti i poslužiti… Nemaština. Meni to sad neshvatljivo zvuči. Ne ulazi to u ovu moju glavu. Zapitkujem je o takvom načinu života… Tek nakon njene priče razumijem koliko mi lagodno živimo, a opet smo nezadovoljni. Naš budak je kompjuter, telefon…

Sramim se da je pogledam. Stid me je jer moja majka pita šta ću da jedem, a ja izmišljam… Hoću pizzu, neću pasulj… A moja baka i njen delija zahvaljujući budaku odgajili petoro djece.  Postali svi dobri ljudi. Priča ona i o svojim bolestima. A ja nemoćan slušam. To su tragovi prošlosti.

Ustajemo, ulazimo u kuću, baka prilazi škrinji i vadi biserno bijelu salvetu i u njoj malo bombona. Zahvaljujem joj osmijehom i nastavljam budan da sanjam. Pogled mi zastaje na ibriku i vodi me daleko u prošlost. Vidim djeda kako obrađuje imanje i bori se kao vitez. A ona vrijedna odlazi s ibrikom u ruci na bunar po svježu vodu.

Vrijedni su oni pomena i sjećanja, vrijedni da svijet čita o njima.  Pričao bih vam ja još, ali mi suze naviru. Pitate se zašto? Srećan sam što sam baš ja njihov vragolan.

Uspavane, a sad probuđene riječi:

VAJDA – korist
BUDAK – alatka za kopanje tvrde zemlje
IBRIK – vrsta bokala
ŠKRINJA – sanduk, kovčeg

Škola: Osnovna škola ,,Mahmut Lekić“ – Tuzi, Crna Gora
Učenik: Amar Malagić, VI razred
Mentor: Danka Čogurić, prof. Crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti

Ukratko o autoru:

Amar je radoznao i veoma zainteresovan dječak za usvajanje novih znanja. Iz njegovog pera nastaju mnogo lijepi tekstovi.

Toplih očiju, plemenih, divne boje glasa.

Vršnjaci ga mnogo vole, a nastavnicima je zadovoljstvo što je njihov učenik.

 
loading...
loading...

OSTAVITE ODGOVOR