Šetao sam jednog dana pored reke. Duvao je jak vetar. Reka je bila uznemirena i podsećala me na more. Posmatrao sam jednu barku, natovarenu peskom, baš kad je bila ispod poslednjeg svoda obližnjeg mosta, na suprotnoj strani reke. Odjednom se barka izvrnu. Lađar je pokušavao da pliva, ali se videlo da ne zna. Pomislih da skočim u vodu, no ja sam imao četrdeset i sedam godina i jak reumatizam; a baš je bilo hladno. Valjda će mu neko priteći u pomoć sa druge strane, pomislih.
Ali sam ipak gledao. Čovek se ponovo pojavi nad vodom i kriknu. Ja se brzo udaljih. Za mene bi to bilo vrlo ludo, rekoh u sebi, da ga spasavam. Kad me reumatizam priveže za krevet, ko će tada da me obiđe, ko da pomisli na mene? Umiraću od dosade kao prošle godine. Zašto ovaj čovek radi na vodi kad ne zna da pliva? Uostalom, zašto je pretovario barku?
Bio sam već na pedeset koraka od reke, kad ponovo začuh kako lađar zove u pomoć. Ja ubrzah korake. „Neka ga đavo nosi“ rekoh sam sebi, i počeh da mislim na nešto drugo. Ali odjednom neki glas u meni progovori: „Nesrećniče, ti si jedan bednik! Za četvrt časa ovaj će se čovek utopiti, i ti ćeš se celog života sećati njegovog krika. Bedniče, bedniče!“ Ali glas obazrivosti je takođe govorio u meni: „A šezdeset i sedam dana što sam ležao prošle godine zbog reumatizma? … Neka ga đavo nosi! Trebalo je da nauči plivanje.“
Pođoh brzo dalje. Odjedanput mi onaj prvi glas reče: „Ti si kukavica!“- „Ah, ovo je ozbiljno,“ pomislih i potrčah natrag. Došavši na obalu, zbacih u trenutku kaput, cipele i odelo. Bio sam najsrećniji čovek. „Ne, ja nisam kukavica, ne, ne!“ Dakle, spasao sam čoveka, koji bi se bez mene utopio. Došao je k svesti tek u toplom krevetu.
Ali tada se uplaših za sebe. Brzo legoh i celo telo istrljah alkoholom. Ali uzalud. Ništa nije pomoglo. Reumatizam mi se povratio, ali ne tako jak kao prošle godine.
Šta mi je pomoglo da izvršim ovo dobro delo? Boga mi, to beše strah od preziranja, to beše onaj glas koji mi reče: „Ti si kukavica!“ Čim sam shvatio da mogu da spasem ovog nesrećnika, to je za mene postalo dužnost. Ja bih sam sebe prezirao da nisam skočio u vodu.
Po Stendalu
Ponekad možeš izbeći sud ali nikada svoju savest.
Nema ljućeg mučitelja od zle savesti.
Sv. Tihon Zadonski