Velikom broju male dece, ali i starije potrebna je užina između obroka. Ovde treba biti obazriv, ali ako je u pitanju prava hrana, data u pravo vreme i na pravi način neće ići na štetu glavnih obroka, a što je najvažnije neće izazvati bilo kakve teškoće u ishrani deteta.
Postoje namirnice koje izuzetno negativno utiču na apetit ali i na zdravlje zuba, to su: kolači, keks, slane i pržene grickalice i sl. Ovakva vrsta hrane posebno između obroka nije preporučljiva iz tri razloga: bogata je kalorijama, siromašna drugim hranljivim materijama i šteti zubima.
Ovu vrstu namernica trebate izbegavati u širokom luku, posebno, čipseve i druge u ulju pržene grickalice.
Postoje namirnice koje nikada neće ugroziti glavni obrok, a neke ga mogu čak i pospešiti. Voće i sokovi od voća i povrća se izuzetno lako i brzo vare a nisu štetni po zdravlje zuba. Mleko se s druge strane u stomaku zadržava mnogo duže i može uticati na smanjenje apetita za sladeći tj. glavni obrok. Ima dece koja ne mogu da unesu mnogo hrane odjednom, pa su preterano gladna i umorna do sladećeg obroka. Takvoj deci je poželjno dati mleko između obroka, ono se slabije vari, pa dete neće biti previše gladno i imaće bolji apetit jer neće biti iscrpljeno.
Kad je najbolje vreme za užinu
Velikoj većini dece najviše odgovara kada je užina u pravom smislu reči između obroka ili bar sat i po pre sledećeg obroka. Ali čak i ovde ima velikih odstupanja. Ima dece koja popiju voćni sok u sredini prepodneva, a ipak toliko ogladne i postanu svadljiva i nervozna pre nego što ručak bude gotov, te se počnu inatiti i kada dođe vreme ručku ne žele da jedu. Čaša soka od narandže ili paradajza onog trenutka kada stignu kući pa makar to bilo i 20 minuta pre glavnog obroka poboljšaće im raspoloženje ali i apetit. Iz ovoga se može zaključiti da su vreme i vrsta užine stvar zdravog razuma i da treba postupiti onako kako odgovara pojedinom detetu. Ima mnogo dece koja ne jedu ništa između obroka i to je najbolje za zube.
Dete hoće užinu, a bojkotuje glavni obrok
Roditelji se ponekad žale da im dete slabo jede za vreme ručka ili večere, ali uvek traži hranu između obroka. To nije zato što su roditelji popustljivi pa daju deci da jedu između obroka. Detetu često oduzima apetit prisiljavanje da jede. Posle nekoliko meseci sam pogled na trpezariju dovoljan je da u detetovom želucu stvori nelagodnost i gađenje. Nasuprot tome čim bi ručak prošao (iako je dete malo jelo), želudac je ponovo u prirodnom stanju. Uskoro će da se ponaša kao što i treba da se ponaša zdrav, prazan želudac – da traži hranu. Lečenje, dakle, nije u tome da se deci uskrati užina, nego da se vreme ručka učini tako prijatnim da im voda pođe na usta.
Šta je obrok? To je hrana specijalno pripremljena da bude ukusna za jelo. Ako je detetu obrok manje privlačan od užine, onda nešto nije u redu.
Generalno ne branim da se bilo sta pojede jer i sam razumem potrebu za nekim nezdravim zalogajem, ali mi je cilj balans i da npr na 3-4 zdrava obroka mogu da ubacim nesto drugacije