Početna Porodica Deca za decu Svijet je okrugao, a ne kockast – Belma Markišić (srednja škola)

Svijet je okrugao, a ne kockast – Belma Markišić (srednja škola)

257
0
PODELI

Belma Markišić učenica srednje medicinske škole SMŠ ”Bećo Bašić” u Plavu, je za rad pod nazivom “Svijet je okrugao, a ne kockast” osvojila 3. mesto na konkursu pod imenom “Svet je okrugao, a ne kockast”. Konkurs je raspisao sajt Moje Dete. Ovaj rad je osvojio nagradu u kategoriji srednjoškolaca. Čestitke Belmi!

Svijet je okrugao, a ne kockast

Živimo u vremenu kada za Svijet znamo da je okrugao samo zato što smo to negdje čuli ili pročitali. Međutim, da li je u našim očima okrugao ili kockast? Kako ga mi zapravo vidimo?

Sa razvojom tehnologije većina djece svoje slobodno vrijeme koristi koristeći uređaje poput pametnih telefona, tableta, laptopova, računara…Nedostaje mi ono vrijeme kada na ulici vidim djecu kako se igraju pravih igara kao što su: žmurka, između dvije vatre, nogomet, košarka…Mnoga djeca neće shvatiti ni čari zimskih čarolija kao što su sankanje i grudvanje, jer će svoje zimske radosti provesti igrajući online igrice. Nedostaje mi taj dječiji smijeh i radost. Djeca bi trebala svoje bezbrižne dječije dane provesti praveći okrugle ogromne grudve kako bi napravili Sneška Bjelića. Posle svega, Svijet je ipak okrugao kao njegovo tijelo, zar ne?

Ne želim da dane provodim gledajući priče na društvenim mrežama. Želim da gledam zalazak sunca sa splava jezera. Želim da uzmem bicikl i vozim ga dok me Mjesečeva lopta obasjava mjesečinom. Umorna sam od gledanja velikih gradova preko telefona. Tebe čuvam za Rim i kuglu sladoleda od pistaća dok šetamo pored Koloseuma, dok se ulicom čuju zvuci violine. Hoću da probam čuvenu Italijansku pizzu, jer je i ona ipak okrugla.

Smatram da smo svi dvije osobe; ona u stvarnom životu i ona na društvenim mrežama. Nekad se pitam zašto imamo toliku potrebu da se dokazujemo na društvenim mrežama? Zašto moramo da objavljujemo svaki naš trenutak, kad jednostavno možemo živjeti u njemu? Zašto na koncertima svi snimamo pjesme od početka do kraja telefonima, a ne uživamo u pjesmama? Tužno je vidjeti ljude bez ikakve komunikacije, jer cijelo vrijeme provode gledajući u telefon. Nažalost, mali razgovor je postao nešto duboko.

Nisu bitne one slike koje fotografišete telefonima, već one koje su u Vašoj glavi kao dokaz svake uspomene. Zašto štampati i kopirati umjetnička djela, kad i sami možete uzeti četkicu u ruci i dodati malo boje i napraviti nešto svoje? Isto tako, tastatura nikada neće moći zamijeniti hemijsku ili pero u ruci. Ne želim da čitam knjigu kraj ekrana, želim da je držim u ruci.

Izađite iz virtuelnog svijeta, ne živite tamo. Živite u stvarnom svijetu, okruženi pravim ljudima, prirodom i ljubavi. Kao što su Vaše oči okrugle, takav je i svijet koji gledate, a ne kockaste poput vašeg telefona. S toga, pažljivo birajte kako ćete iskoristiti slobodno vrijeme.

 

OSTAVITE ODGOVOR