Olovke i bojice pomažu detetu da prikaže svoj unutrašnji svet, svoj karakter, želje i način na koji doživljava stvarnost.
Crteži koje dete nacrta mogu prikazati i njegove najskrivenije strahove koje teško može izraziti rečima. Naoružana papirom i olovkom, čak i ona najmlađa deca svojim strahovima i nesigurnostima uspevaju dati oblik i boju i na taj način ih ublažiti. Crtež je najneposredniji način komunikacije sa odraslima, posebno sa roditeljima. To je osnovno sredstvo da izrazi neku svoju nelagodu ili strah i da zatraži pomoć.
Crteži su signali koje vi, kao roditelj, na vreme treba da prepoznate. Jer ti signali vam omogućuju da bolje upoznate svoje dete. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svet. Već sa oko 15-ak meseci dete se lati olovke i papira, i ti prvi crteži su škrabotine, ali dete uživa u samoj činjenici da može motorički da se izrazi. Nekoliko meseci kasnije, počinju da se naziru oblici i dete tada počinje da imenuje šta je nacrtalo. Sa dve godine deca crta ljudsku figuru, tako da iz glave idu i ruke i noge. Kako vreme prolazi dete se sve veštije koristi crtačkim tehnikama, dok ne nauči da svoja osećanja projektuje kroz crteže. Postoje i nadarena deca koja se već u ranom detinjstvu koriste naprednijim tehnikama od svojih vršnjaka, kako ih prepoznati?
Dete najčešće crta svoju porodicu i to na taj način što prvo nacrta za njega najbitniju osobu i ta osoba uglavnom stoji krajnje levo na crtežu. Ta figura obično je najveća i najbitnija za dete. Ukoliko je dete blisko sa tom osobom, sebe će nacrtati pored te figure, pa tek onda redom po važnosti ostale drage osobe iz porodice.
Roditelji se ponekad uplaše ako dete izostavi nekog člana porodice, ali to ne treba da ih puno zabrinjava, obično su to, zbog ljubomore, mlađi brat ili sestara. Kada izostave oca, njihovo najčešće objašnjenje je da je tata na poslu.
Deca crtaju stvari i pojave onako kako ih doživaljavaju. Kada pođu u školu, sa sedam godina to će se promeniti. U školi uče kako treba crtati, a sve do tada oni kroz crtež reprezentuju svoju viziju sveta.
Kako pravilno posmatrati crtež?
Postoje dva načina na koji se crtež posmatra – kako dete upotrebljava linije (da li zadebljava neke površine i naglašava neke delove) i kako raspoređuje stvari u prostoru.
Ako dete crta više figura, a nekoj posveti više pažnje i truda, to odaje da mu je taj predmet veoma bitan. Kada dete previše senči crtež, to često ukazuje na anksioznost, a ukoliko kada crta određenu osobu podebljava neke delove tela, recimo šake, ili ih uopšte ne nacrta, to ukazuje da dete sa tom osobom ne može da ostvari kontakt.
Koliko je važno ono što dete nacrta, toliko je važno i ono što izostavi. Ukoliko nacrta sebe bez ušiju ili očiju , to može da ukaže da dete ima potrebu da se sakrije od nečega. Ako se desi da na crtežu kojem dete predstavlja sebe nedostaju stopala to govori o tome da dete ima osećaj da nigde ne pripada.
Šta možemo saznati iz poteza?
Ako je potez prelagan, otkriva bojažljivu prirodu deteta i uglavnom vrlo suzdržano dete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala. Obično se deca plaše da će nešto pogrešno nacrtati i da to neće biti na nivou koji imaju ostala deca. Treba pohvaliti njegovu sposobnost i veštinu i na taj način otvoreno mu pokazati ljubav koju osećate prema njemu.
Ukoliko su potezi prenaglašeni, čak i do te mere da olovkom cepaju papir, to bi mogao biti znak velike agresivnosti koje dete nosi u sebi.
Šta možemo saznati iz boja?
Crno je boja straha, ali i belo. Ako dete ostavlja puno praznog prostora na svakoj stranici, verovatno se boji praznine ili ima potrebu za jasnijim granicama, potrebu da mu roditelj odredi dokle sme ići. Ako prednost daje bojama kao što su crna i žuta, to može značiti ljubomoru (strah da ne izgubi nečiju jubav).
Boju treba posmatrati u vezi sa prikazanim predmetom: na primer, crvena lica osoba na crtežu mogu biti odraz potisnute agresivnosti i potrebe deteta da je izbaci iz sebe.
Svojim crtežom deca šalju poruku roditeljima i okolini. Zato je veoma je važno razumeti ono što mališani crtaju, jer detetu možemo najbolje pomoći ako ga razumemo. Crtež je jedan od puteva ka uspostavljanju pravilne komunikacije između roditelja i dece.
Opširnije o ovoj temi možete saznati na portalu za podršku roditeljstvu roditelj.org
