Svaki iskusni roditelj sigurno zna koliko cucla (duda, varalica, laža) može da pomogne u smirivanju uplakanog deteta. Međutim, postoje neka mišljenja vezana za upotrebu varalice, koja neiskusne, novopečene roditelje dovode u dilemu da li bebi treba ponuditi dudu ili ne.
Deci koja sisaju nije potreba duda varalica
Sa stanovišta teorije, beba koja se hrani mlekom svoje majke u potpunosti zadovoljava svoj nagon za sisanjem, jer proces jednog podoja traje dugo, znatno duže nego što bi bebi bilo potrebno da mleko popije iz flašice, preko cucle. Dakle, deca koja doje ne bi trebala da iskazuju neku posebnu potrebu za cuclom.
Međutim, u praksi, ovo je netačna tvrdnja. Praksa je pokazala da duda varalica predstavlja odličan način za ublažavanje plača ili uznemirenosti koji se javljaju uprkos tome što beba dobro doji i što je sita.
Deca koja koriste cuclu mogu imati krive zube
Tačno je da duda varalica koju dete svakodnevno bez prestanka drži u ustima, naročito u periodu nicanja zubića, može da utiče na njihov nepravilan rast. Ipak, ako upotrebljavate dude koje imaju anatomski oblik, rizik se smanjuje na minimum. Cucle varalice sa anatomskim oblikom imaju pljosnatu glavicu koja prati prirodni oblik nepca i zato one ne remete normalan rast zuba.
Takođe, važno je znati da većina dece kojima se ne ponudi varalica vrlo brzo počinju da sisaju svoj palac, što može biti daleko štetnije za rast zuba, a palac je, za razliku od laže, uvek dostupan detetu.
Cuclu varalicu koriste samo razmažena deca
Ovo je potpuno netačno iz više razloga.
Kod svih sisara, pa i kod malih beba, snažan potreba za sisanjem je razvijena još od rođenja. To lako možete proveriti ako svoj prst stavite pokraj bebinih usta. U tom slučaju beba momentalno okreće glavu na stranu na kojoj se nalazi prst i počinje da mrda ustima pokušavajući da zgrabi prst. Ovako snažan impuls je ključan za preživljavanje. Kada bi nagon za sisanjem bio slabiji, beba bi imala ozbiljne probleme pri hranjenju, jer da bi mleko iz maminih grudi stizalo u bebina usta, potrebni su snažni i produženi usisaji.

Zato na dudu varalicu treba gledati kao na efikasno dopunsko sredstvo za zadovoljenje želje za sisanjem, koja je snažno izražena kod svakog novorođenčeta.
Netačnost ove tvrdnje potvrđuje i činjenica da se o razmaženosti deteta može govoriti tek nakon njegovog trećeg rođendana, dakle od uzrasta u kom dete više ni ne koristi cuclu varalicu.
Valaricu ne bi trebalo da koriste deca starija od dve godine
Insistiranje i vršenje pritiska na dete da odbaci cuclu može uzrokovati više štete nego koristi. Zato treba prepustiti detetu da samo donese odluku kada će odbaciti lažu. Pošto je svako dete različito, nemoguće je odrediti najbolji trenutak za odbacivanje cucle. Pre ili kasnije, dete će samo postati ravnodušno prema dudi, a to se obično dešava između drugog i trećeg rođendana.
Ukoliko roditelji forsiraju dete da odbaci cuclu, rezlutat obično bude suprotan. U trenutku kada dete oseti roditeljsku nameru i želju za eliminisanjem cucle, ono kao po nekom pravilu još više počinje da se vezuje za lažu. Pored toga, deca kojima roditelj oduzmu zadovoljstvo sisanja cucle veoma brzo otkriju svoj palac, pa problem može postati još veći.
Redovna sterilizacija cucle je obavezna
Za razliku od prethodno opisanih, ova tvrdnja je potpuno tačna. Varalica može biti prenosilac raznih klica, pogotovo kada njen vrh počinje da puca. Dakle, svakodnevna sterilizacija cucle je veoma važna, naročito kod malih beba kod kojih imuni sistem još uvek nije dovoljno razvijen. Način sterilicazije cucle je veoma jednostavan – lažu možete prokuvati u vodi ili uranjati u rastvor vode i specijalnog sredstva za dezinfekciju koje možete kupiti u svakoj apoteci.