Pismeni sastav pod nazivom “Da sam ja neko” Muhameda Durakovića učenika 7. razreda Prve osnovne škole iz Živinica, Bosna i Hercegovina osvojio je 2. mesto na našem konkursu pod nazivom „Podeli dar“. Literarni konkurs „Podeli dar“ je konkurs za dečje radove na slobodnu temu i aktuelan je čitave godine. Svakog 1. u mesecu pravimo presek i biramo najbolje. Ovaj rad je osvojio 2. mesto u kategoriji starijih osnovaca. Čestitke Muhamedu.
Da sam ja neko
Oduvijek sam želio da sam ja neko. Od prvog razreda sjedim u klupi sa drugaricom Šejlom. Ne može hodati i u kolicima je. Zbog toga uvijek imamo nastavu u prizemlju. Ove godine se zaljubila u dječaka iz drugog odjeljenja. Željela je na svakom odmoru da je neko odveze na hodnik da ga vidi. Bilo je naporno svima i ne bismo to uvijek učinili. Tada bi plakala i ljutila se. Nisam znao kako da je utješim pa sam maštao.
Da sam ja neko, iz svoje školske torbe izvukao bih mašinu – vremeplov. U mojoj mašti to je poslušni robot koji bi porušio sve postojeće granice. Donio neko novo vrijeme pod naše podneblje gdje ne postoje mržnja, bolest, ratovi i zavist. Da divljenje uspjesima bude što veće, robot bi dao ljudima srca u kojima se rađa jedino iskreno prijateljstvo. Sve nevolje da se brišu kao gumicom. Baš kao što ja izbrišem loše urađen školski zadatak.
Da sam ja neko, učinio bih moćnog robota vječnim. Sva djeca što se rode, da samo znaju za taj bajkoviti svijet. Da sam ja neko, učinio bih da moćni robot zavlada cijelim svijetom. Samo takva mašina može pomoći ovom čovječanstvu gdje manjka optimizma i nade.
Da sam ja neko, znam da bi cio svijet bio sretan. Ali, sigurno, znam da prvo bih zamolio robota da moja drugarica Šejla prohoda.
Muhamed Duraković, VII razred
Prva osnovna škola Živinice
