Donosimo vam još jednu priču sa predivnim zimskim opisima. Priču „Februarska šubara“ napisao je Ranko Pavlović. Nadamo se da ćete uživati!
Februarska šubara
„Tamna noć cijeli grad obojila je u bijelo. Bijele se ulice, krovovi kuća, krošnje stabala u drvoredima, staze i klupe u parkovima, automobili na parkiralištima i tranvaji koji tandrču po šinama skrivenim u bjelini.“
Jučerašnji dan utopio se u mračnu noć, a onda, kada je fijuk ledenog vjetra utihnuo i cijeli grad utonuo u san, počeo je da pada snijeg. Čim je jutro potisnulo tamu prema riječnoj kotlini, sve je zablistalo bjelinom, kao da je neko tokom noći oprao sve čaršave u gradu i prostro ih da se suše.
Bijelo, bijelo, bijelo… Bjelina u talasima nadire u naše oči…“
Miloš se namršti i odgurnu raskrivljenu svesku od sebe…
– Februar u bijelom! – promrsi ljutito. – Kako je samo učiteljici palo na pamet da nam zada takvu temu za pismeni zadatak?! Svi će pisati o snijegu koji je prekrio poljane, brda, ulice i krovove. Kako onda da se moj sastav razlikuje od ostalih?
Ustade i priđe prozoru. Ugleda Milicu koja je upravo krenula prema obližnjoj prodavnici. Išla je ispod krošnje kestena. Baš tog trenutka na granu iznad njene glave sleti golub – i …
– O, pa to je divno! – uskliknu i potrča prema stolu. Uze olovku i prevrnu list u svesci.
„Bjelinu snijega koji je tokom noći prekrio cijeli grad, odjednom je nagrizla, Miličina crna kosa kad je izašla iz kuće i krenula prema prodavnici. Gledala je na sve strane i divila se čarobnom februaru koji je bjelinom snježnog pokrivača prekrio crne krovove, izlokane ulice i prljave trotoare.
Onda je na granu kestena ispod koga je prolazila sletio golub i odjednom sam sa prozora ugledao predivnu sliku. Samo nekoliko pramenčića Miličine kose izvirivalo je ispod bijele februarske šubare koja je pala na njenu glavu s kestenove grane s koje je golub pobjegao čim se zanjihala.
Moram reći Milici da joj lijepo pristaje bijela šubara.“
– Odlično, Miloše! – rekla je učiteljica kad je pročitala njegov domaći zadatak. – Tvoj sastav se razlikuje od ostalih i zato si jedini u razredu dobio peticu.
Jedva uočljiv smiješak ozari njegovo lice.
