Hvala suncu, zemlji, travi jedna je od najpoznatijih pesama za decu Stevana Raičkovića. Ona nam otkriva jednu veliku istinu – čovek često zaboravlja da su i male, naizgled obične stvari i pojave u stvari jako važne.
Težeći za krupnim materijalnim stvarima, bogatstvom, ugledom i uspesima, zanemaruje se značaj sunca, zemlje, trave, vazduha bez kojih nikako ne bismo opstali.
Raičković nas podseća na to. Kako bi se i sam odužio tim ꞌsitnicamaꞌ, on se u ovoj pesmi zahvaljuje svim vrednostima koje postoje zbog nas i što u stvari i čine svrhu i cilj života.
U nastavku teksta sledi analiza pesme Hvala suncu, zemlji, travi. Naša preporuka je da pesmu pročitate i interpretirate je na svoj način.
O pesniku
Stevan Raičković (1928–2007) jedan je od najznačajnijih savremenih srpskih pesnika. Pored originalnih Vaska Pope i Miodraga Pavlovića pripada generaciji srpskih posleratnih pesnika. Rođen je u Neresnici kod Kučeva. Nakon završene osnovne i srednje škole studirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Talenat za pisanje poezije pokazao je već sa sedamnaest godina, objavivši svoju prvu pesmu. Nakon toga zbirke su se samo nizale. Objavio je više od dvadeset zbirki pesama i nekoliko knjiga eseja. Stevan Raičković poznat je i kao književni stvaralac za decu.
Raičkovićevo stvaralaštvo je veoma bogato i raznovrsno. Neretko se ističe da je on čovek posebnog misaonog kova, odlične jezičke virtuoznosti, kreator okvira u kojima prirodni elementi – trava, kamen, reka, imaju svoju smislenu nit sa ljudskim osećanjima i preokupacijama (usamljenost, uspomene, besmisao, otuđenost…).
Najpoznatije zbirke pesama Stevana Raičkovića su: Pesma tišine, Balada o predvečerju, Kamena uspavanka, Zapisi o crnom Vladimiru, Točak za mučenje i druge. Od knjiga za decu značajne su: Veliko dvorište, Družina pod suncem, Gurije, Krajcara i druge pesme, Vetrenjača, Male bajke, Slike i prilike, Selidba.
Analiza pesme
Pesma Hvala suncu, zemlji, travi sastoji se samo od tri strofe. Sve tri strofe su katreni (katren –strofa od četiri stiha). Raičković je tematiku pesme pronašao u sasvim običnim stvarima. Za svakog od nas sunce, trava, zemlja i vazuh, predstavljaju sastavne životne elemente. Ljudi, podrazumevajući njihovu vrednost, često zanemaruju i zaboravljaju da bez njih ne možemo. Zbog toga, svakoj sitnici u prirodi i svetu koji nas okružuje valjalo bi pridati značaj. Sve postoji, živi i raste zbog nečeg i nekog. Sve na svetu ima razlog postojanja, a čovek to nikada ne sme da zaboravi. Ako čovek sebično misli samo na sebe i svoje brige i ono što ima će izgubiti.
Zbog toga su slike i motivi iz prirode najdominantniji u pesmi. Kroz njih se iznose lični stavovi pesnika. Ideja koju želi da prenese sadržana je u opomeni, savetu i podsticaju da cenimo ono što imamo i budemo zahvalni na svakom novom danu, trenutku, okolnostima i drugim stvarima koje nam ispunjavaju život.
Prva strofa
U prvoj strofi lirski subjekat se zahvaljuje suncu, zemlji, vazduhu. Zašto baš njima?
– Čovek bez sunca, zemlje i vazduha ne bi opstao. Da bi preživeo, pre svega, neophodno mu je da diše – dakle, neophodan mu je vazduh. Sunce i zemlja su takođe važni elementi života, a pored njih, zahvalnost je upućena i travi.
Stihovima: I hvala, evo, što imam govor / I gledam kako mili mrav, lirski subjekat se zahvaljuje i čulu vida i ljudskoj sposobnosti da govori. Naime, vid je neophodan da bismo imali predstavu o tome kako izgledaju stvari, bića i pojave koje nas okružuju. S druge strane, govor je ono što ljude razlikuje od životinja. Da ljudi nemaju sposobnost govora ne bi mogli da međusobno komuniciraju.
Pesnikova ideja je da podstakne ljude da više misle o svemu ovome, jer su ovakve vrednosti daleko značajnije od svih materijalih stvari.
Druga strofa
U drugoj strofi zahvalnost je upućena stvarima i osećanjima, koje su u vezi sa životnim iskustvom. Stihovima u ovoj strofi lirski subjekat želi da prenese poruku da život ne čine samo lepi i srećni trenuci, već da čovek mora osetiti i bol i tugu, jer su i one sastavni deo njegovog postojanja. Ljudsko srce jednako mora biti spremno za patnje kao i za slavlja i sreće. Svaka tuga nas može učiniti jačom i istrajnijom osobom, a svaki loš događaj nam biti važna životna lekcija. Zato ne valja bežati ni od čega. Samo onda kada doživimo sva osećanja i iskustva koja u svetu ostavljaju svoju sen, znaćemo zbog čega postojimo. I takvim stvarima takođe bi trebalo biti zahvalan.
Treća strofa
U ovoj strofi stihovima I hvala ovoj ludoj glavi / o koju lupa prostor sav, lirski subjekat metaforički izražava zahvalnost svim onim ličnim preokupacijama i doživljenim iskustvima zbog kojih je takav kakav je.
Na kraju strofe pojavljuju se isti stihovi kao na početku pesme i njima se još jednom poentira postojanje života i ljudskog iskustva. Cilj je još jednom zahvaliti se na svim neophodnim elementima života bez kojih se sigurno ne bi moglo.