Pesmu “Jesen je i tad zemlju zlatom kitila” poslao nam je Haris Halilbašić iz Prve osnovne škole Živinice, Bosna i Hercegovina. Haris je ovom pesmom osvojio 3. mesto na dečjem literarnom konkursu pod nazivom „Miris dunje na ormaru“ u kategoriji starijih osnovaca.
Jesen je i tad zemlju zlatom kitila
Otvaram najljepšu uspomenu staru
U nju će i ova jesen da stane
Pogledah u dunju na ormaru
Miris njen vrati me u stare dane.
Jesen je i tad zemlju zlatom kitila
Praveći spektar divnih boja
Bosim nogama si suho lišće gazila
Žureći u moj zagrljaj, dunjo moja.
Sjećam se, na žute dunje si mirisala
Kao da si ti tek ubrana sa grane
Poput vina si mi dušu opijala
A ja sam molio da ne žure dane.
Podsjeti li i tebe svaka jesen na mene
Na prvu ljubav sa rodnog brijega
Da l’ ona možda na dnu tvoga srca vene
Ili ne želiš da se sjećeš bilo čega.
Meni jesen počinje tijelo i kosu da boji
Vjetar, list po list, uspomene kida
Ova naša jedina još u mom srcu stoji
I veo paučine sa sjećanja skida.
Sjećanje će možda da zaledi zima
Ili će biti teže, šta ja znam
Dok mirišu dunje ona su još živa
Tako da ni u samoći nisam sam.
