Početna U svetu knjiga Basne Lafontenove basne 5# – Dva lonca

Lafontenove basne 5# – Dva lonca

2583
0
zemljani lonac
Slika preuzeta sa sajta http://www.mridacookware.com/

Bio gvozden lonac, bio zemljan lonac. Oba su u kuhinji svaki za svoj posao bili upotrebljavani, drugovali su kao i ostalo posuđe i pribor, tako su im dani u radu i miru prolazili. Jednom se uzvrpoljio gvozdeni lonac, predložio zemljanom da malo kojekud proputuju, dosadno je brate, ceo vek u kuhinji provoditi, zašto ne bi i štokakvog sveta videli.

“Bih ja, – reče zemljanko –  ali me strah, druže moj, da se ne slomijem. Ti znaš da sam ja od pečene zemlјe, ne treba mi mnogo, jedan jači udarac, – eto me u parčićima. Bolјe je, veruj, da ostanem gde sam, ovde gde sa mnom pažlјivo postupaju , život mi čuvaju.“

„Hajde, hajde, – reče gvozdenko – nemoj se toliko plašiti, ne čekaju tamo s malјevima, pa – tup! po svakom loncu čim se pojavi.“

„Lako je tebi gvozdenome da govoriš , – uzvrati zemlјanko – ti si od čvrste japije, tebe nek treskaju do mile volјe, ti vazda isti, briga te.“

„Nema bojazni , kad ti ja  kažem, – navalјivao je gvozdenko – štitiću te, jak sam, čik nek se neko tvrdunjav ustremi na tebe. Skočiću preda nj, poklopca mi jedinog , stati između njega i tebe, sačuvati tvoju nežnu građu.“

Te reči najzad ubediše zemlјanka, pristade siromah, šta će. Krenuše tako oba lonca, krenuše sa sve zaklopcima, klipeti-klap, kliketi-klak, – putuju po svetu. Put je bio džombast, oni nenaviknuti na hodanje, nije·bilo lako, ali su gurali. Gvozdenko je držao reč: stalno je bio uz zemlјanka, spreman da ga od iznenadne opasnosti na vreme zaštiti, baš je to predusretlјiv i lјubazan drugar bio.

Klipeti-klap, kliketi-klak, malo-malo pa bi gvozdenko na nekoj džombi čuknuo  zemlјanka, trzao se ovaj, izmicao, ali sad više nije imao kud: pristao je da krenu, mora do kraja izdržati. A nije mogao ni reći da njegov drug ne drži zadatu reč, naprotiv! Vrlo se izbliza starao o njegovoj zaštiti. Nisu mnogo odmakli, kad li na jednoj džombi – krak! gvozdenko čuknu malo jače zemlјanka, razbi se nesrećnik, šta bi drugo u sudaru s gvožđem sve jedno što mu je gvožđe prijatelј. Raspade se bez piska, a gvozdenko poče jadikovati: – „Aj, aj! baš mi žao. A tako sam lepo mislio, najlepšu nameru imao. Kako li to sad odjedared ispade?“.  Prolete jedna ptičica iznad lončarskog razbojišta, zacvrkuta:

Izbegavaj ono što za tebe nije,
da ne bi prošao kao zemlјan lonac,
lјubaznost nespretnog opasnosti krije:
ta zaštita lako doneće
ti konac”

Prethodni članakKonkurs za 11. međunarodni festival dečije poezije „Dječije carstvo“
Sledeći članakPismeni sastav za osnovnu školu na temu vetar

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here