Priča pod nazivom “Moja školska biblioteka, čuvar znanja” Amre Mušić učenice 9. razreda Prve osnovne škole Živinice pohvaljena je na našem konkursu pod nazivom “Podeli dar”. Literarni konkurs “Podeli dar” je konkurs za dečje radove na slobodnu temu i aktuelan je čitave godine. Svakog 1. u mesecu pravimo presek i biramo najbolje.
Moja školska biblioteka, čuvar znanja
Zaškripa pod. Njegove noge opet kročiše u tu mračnu prostoriju, nazvanu školska biblioteka. Bila je to i moja školska biblioteka i poznavala sam zanesenog mlado pjesnika. Mala prostorija nalik sobi u kojoj je pronašao izvor svoga znanja predstavljala mu je drugi dom. Gdje god bi se okrenuo, naišao je na već davno pročitane knjige. Bile su mu već itekako poznate. To mu nije bio problem, važno je bilo da na tim knjigama nema prašine. U ćošku se nalazi stolica na kojoj provede sate čitajući njegove najdraže odlomke.
Zaista, naizgled je tako obična i dosadna prostorija. Slučajnom prolazniku ili običnom učeniku djeluje pomalo zastrašujuće. Sve te police pretrpane knjigama, u ljudima bude čudan osjećaj, njemu je to oduvijek bilo zbunjujuće. Meša Selimović bio mu je omiljeni. Svaku knjigu nosio je u svome srcu, sve napisane riječi duboko urezao u svojoj duši. Tu toplinu koju osjeti na samom ulasku u raj za čitaoce, bezuspješno je objašnjavao. Kao da ulazi u tunel spasa, mira i spokoja. Iako biblioteci nedostaje mnogo toga, tu je pronašao svoju moć. Bezbroj knjiga koje čekaju na čitanje, nisu se našle na policama biblioteke. Danas ono što se prije mnogo godina smatralo temeljem čovjekovog rasta, razvoja, te proširenja vidika, znatno je zanemareno. Biblioteke su sve više prazne. Kako od manjka knjiga, tako nažalost i od ljudi. Kada bi imao moć da nešto promijeni u svijetu između ostalih nepravednosti, on bi obogatio biblioteke. Ljude bi izveo iz svijeta tehnologije i uveo u svoj svijet. Svijet mirisa starog papira sa požutjelih knjiga, svijet tišine u kojoj se samo čuje listanje stranica, svijet mira i duhovne ljepote.
Biblioteka u sebi krije mnoge čari. Mogućnost saznanja novih stvari nema cijenu. Poput toplog majčinog dodira, biblioteka mu ulijeva nadu i smiraj. Često je baš tu nalazio inspiraciju za svoje najljepše pjesme. Ona je zaslužna za znanje koje posjeduje i ljubav ka knjgama koju nosi u sebi. Priželjkuje da se unutar ove useli i nova digitalna biblioteka, vrijeme joj je. Odlučio je da će staviti stolicu u sredini između njih i osluškivati zvijezde koje tiho silaze čak i usred dana. Pozvao me je da mu se pridružim tad i preječem našu vrpcu na našoj obogaćenoj biblioteci.
Amra Mušić, IX razred
Prva osnovna škola Živinice
