Draga deco, ranije kada smo pisali o Ranku Pavloviću obećali smo još njegovih divnih priča. Sada kada se približaila Nova godina donosimo Vam jednu novogodišnju. Priča se zove „Novogodišnja jelka“, a mi se nadamo da ćete uživati dok je budete čitali.
Novogodišnja jelka
Sjeverac je napolju, zviždućući veselu pjesmicu, talasao tek zgusnutu tamu decembarske večeri.
Milica je za stolom prebrojavala orahe koje je majka pripremila da ih sutra uveče, sa svjetlucavim kuglicama, bombonama i drugim slatkišima, povješa po novogodišnjoj jelki. Miloš, koji je kao i svake večeri došao da se malo poigraju, smješkao se njenoj radosti.
– Hoćemo li ti i ja sutra rano, kao tata i ja prošle godine, ići u šumu da donesemo jelku?
Znala je da radnici šumskog preduzeća uvijek pred novogodišnje praznike krče šumu i na jednom mjestu ostavljaju mlada stabla koja se moraju počupati da bi druga bolje rasla. Ljudi iz grada dolaze i biraju najljepša da im ukrašavaju kuću i donose djeci radost.
Milica se dobro sjećala tog događaja i tatinog obećanja da će i za narednu Novu godinu njih dvoje tražiti razgranat borić ili jelku gore u šumarku iznad grada. Nije tada znao da će s preduzećem morati otići na posao u daleku zemlju, do koje se danima plovi preko širokog okeana.
– Hoćemo li, mama? – ponovila je.
– Ja bih, ali mi ne da prehlada – pokušala je mama da Milicu pomiluje vedrijim smiješkom. – Ne smijem napolje dok ne ozdravim.
Miloš je nečujno izišao i tiho za sobom zatvorio vrata.
Dok se te večeri pokrivala tankom koprenom sna, Milica je oblizala usne i na vrhu jezika osjetila slankast ukus sasušenih suza.
Ujutro ju je probudilo kucanje na ulaznim vratima. Čim ih je malo odškrinula, ugledala je vrh jelke.
– Srećno ti prednovogodišnje jutro! – dočekaše je drhtav Milošev glas i njegovo zajapureno lice, narumenjeno hladnoćom zimskog jutra.
– Za mene? Za nas? – nije Milica mogla ni htjela da skrije uzbuđenje.
– Tata i ja smo poranili i izabrali dvije jelke – i dalje je podrhtavao Milošev glas. – Tata je jednu odnio kući, a ovu sam donio tebi i tvojoj mami.
– Pa neka je onda srećno prednovogodišnje jutro i tebi! – reče Milica, smatrajući da će tako na najljepši način iskazati svoju zahvalnost.
