Početna Porodica Deca za decu Oktobarske slike u mom gradu – Sara Minić (VI razred)

Oktobarske slike u mom gradu – Sara Minić (VI razred)

3449
0

Već smo vas navikli na kvalitetne i kreativne pismene sastave evo još jednog pod nazivom “Oktobarske slike u mom gradu”, njega je poslala Sara Minić učenica VI razreda. Uživajte!

Oktobarske slike u mom gradu

Navikla sam da me budi veseli cvrkut ptica ispred mog prozora, ali ovog jutra umesto toga, probudila me je grmlјavina i neprijatni zvuci vetra. Ustala sam i otišla do prozora a prizor koji sam ugledala ostavio me je u neverici. Umesto veselog sunca koji svojim toplim zracima miluje srećna decija lica, nebom su vladali tmurni sivi oblaci sve više nagomilavajući se. Ovaj prizor značio je samo jedno – jesen je počela!

Jesen je došla i sa sobom donela kofer pun važnih stvari koje odlikuju ovo godišnje doba; zlatno šarenilo, osušeno lišće, kišne noći i maglovita jutra, miris naslaganih drva i tek spremlјene zimnice.

Tog jutra sam otišla da prošetam jer mi je prijao svež jutarnji vazduh. Krenula sam u šetnju, osvrnula se oko sebe i  posmatrala sunce koje je tek počelo da obasjava brda koja su me okruživala.  Dok sam koračala blatnjavim ulicama, žuto lišće mi je šuškalo pod nogama, a blagi vetar mi je neprestano pirkao i mrsio kosu. Hodala sam mnogim ulicama, i u svakoj je bilo sumorno, pusto i tiho. Jedino što se čulo su bile kapi kiše koje su se spuštale niz oluke kao da plaču, žaleći za letom koje je prošlo. Vrapci stoje ispod mokrih krovova, ćute i drhte na hladnom jutarnjem vazduhu.

Sela sam na obližnju klupicu, dok sam nogama dodirivala mokru travu, još uvek punu jutarnje rose. Okolina je bila potpuno prazna, i nekako mi je nedostajao cvrkut ptica koji je leto činio jos zabavnijim i lepšem. Nedostajalo mi je sve u vezi leta. Zašto je moralo tako brzo da prođe? Misli mi je prekinuo snažan vetar koji je besno lomio grane i nosio ih svuda po ulicama. Osetila sam da je postalo jako hladno, pa sam ustala i krenula nazad kući. Još jednom sam se osvrnula oko sebe i ponovo pogledala novi dezen zlatnog ćilima koji je sama priroda isplela. Šetajući prelepim stazama prekrivenim lišćem nadala sam se da ću čuti veselu dečiju graju, ali ne… Jedino što sam čula je bio fijuknje vetra i šuškanje lišća. Jednostavno, jesen je rastužila moj kraj.

Jesen je svuda oko sebe okačila žute značke, i svima nam, kao učitelј zadala nove zadatke.

Prethodni članakRezultati likovnog konkursa pod nazivom ,,Ovde je nebo moje, ovde je ljubljena Toplica“
Sledeći članakKreativni centar između dva Sajma knjiga

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here