Učenica šestog razreda Jelena Petković počela je da piše pesme u četvrtom razredu. Vrednim radom nizale su se pesme, koje su ubrzo pretočene u prvu zbirku. Ovo su samo neke od pesama.
LUTKA
Imam jednu lutku,
ime joj je Coka.
Šteta što je ostala
bez jednoga oka.
U poverenju da vam kažem,
neću da vas lažem.
Ni ruke nema,
pa nema problema.
Ta je lutka odavnina,
šta ću, tako mi je fina.
Iako joj delovi fale,
tu su štapići,
pa znate, može nekako ići.
Frizura joj je cik-cak,
s njom se igra i moj mačak.
Takva vam je moja Coka,
samo što je bez jednoga oka.
DIREKTORKA SNEŽA
Kao policajac pravi,
svako pitanje i odgovor u njenoj je glavi.
Ako bi neko nešto skrivio,
ćošak bi mu se divio.
Ima Sneža vrline i mane,
kad povuče za uvo, ne zna da stane.
Naravno, ovo je bila mala šala,
ona bi nam dobro dobrim dala.
Ona je tu, naša druga mama.
Malo stroga, ali dama!
Lete ocene, kao konfete.
Ona brine za svako dete.
Da li te boli glava, što ćutiš,
ma zašto se ljutiš.
Da li je sve u redu,
jesi li bolestan ili zdrav.
Kad je vidim ne skidam osmeh s lica.
Živela naša direktorica!
BAJKE
Kako je divno gledati oči moje majke,
dok mi priča najlepše bajke.
Bila to Alisa u zemlji čuda,
ili Avanture Robina Huda.
Meni i sekama ozarena lica,
jer se čita Ivica i Marica.
Ponašam se kao prava dama,
teta mi priča Mačka u čizmama.
Svuda oko nas prava je buka
kreće priča o Dva strašna vuka.
Nama ne silazi osmeh sa lica,
počinje priča Uspavana lepotica.
Deda na to dodaje: „Sve me to pomalo guši,
najbolje su“, kaže, „U cara Trojana kozje uši“.
Svaka bajka vredi kao ćup zlata –
reče meni moj tata.
U DOMU MOJE UČITELJICE
U domu moje učiteljice
pljušte samo petice.
Kuća se tako sjaji
na sve strane lete zagrljaji.
Tu nema problema, nema brige,
to je dom prve lige.
Tamo sreća vlada,
zimi cveta bela rada.
I frižider lepo peva,
nikad ne grmi, niti seva.
Šta možeš poželeti više,
svakog dana jedeš razne slatkiše.
Jednim pogledom oka,
popićeš koliko želiš soka.
To je dom baš strava,
tu ona uči i spava.
AH, ŠTO VOLIM ŠKOLU
Ah, što volim školu,
više od života.
To je moja ljubav,
to je moja lepota.
Ah, što volim školu
i moju učiteljicu Jecu.
Ona nas voli
kao rođenu decu.
Ah, što volim školu,
tu se s drugarima družim.
Tu se uče reči,
uče slova i pitanja nova.
DEČJA PRAVA
Dobro me čujte, ovo su dečja prava,
i zato ne sme da se spava.
Neka svako zna, neka čuje,
kako se dete raduje.
Kad je detetu bitna igra,
a učenje mala briga.
Pustimo šta odrasli rade,
oni su tu da nas iz nevolje vade.
Malo nas vuku za uši, pogled prek,
tu su da nam daju podstrek.
Mi smo još mali,
da bismo sve na svetu saznali.
ZIMA
Evo stiže ljuta zima,
sve manje sunca ima.
Suknjice, šorcevi,
mesto im zimi nije,
u ormaru do leta
sve da se sakrije.
Pahulje lepršave, bele,
naš grad su zabelele.
Sneg beli sad nas zove,
da pravimo figure nove.
Rukavice u ruke,
pravimo Sneška bez po muke.
Grudve samo lete,
zebu reke, a i pete.
Nama zima nije,
iako zubato sunce tu je.
MOJA CRKVA
Ja se tu molim,
Boga puno volim.
Tu se deca uče,
šta je život da nauče.
Tu se srcem voli,
duša nikad ne boli.
Sve je baš lepo i milo,
kad sveštenik peva niko ne sme da zeva.
Radujte se svi,
crkva nas zove,
da snivamo lepe snove.
U crkvi su anđeli puni sjaja,
moja duša s njima puna zagrljaja.
Bogu se molimo da budemo složni,
naša crkvo, Ti pomozi!
U ČAST UČITELJU
U čast učitelju pesmu pišem,
reči grešim pa brišem.
Moja mila učiteljica se zove Jelena,
a ja joj tepam Jeca.
Kad sam bila mala,
pisati nisam znala.
Moj govor niko nije znao,
i u meni beše tuge,
a ona me nije odvajala od dece druge.
Uvek je ozarena lica,
najlepša moja učiteljica.
Ja pišem, čitam i brojim
i ničeg se na svetu ne bojim.
Prolaze razredi, ja sve veća,
u meni samo radost i sreća.
Zato hvala, moja mila učiteljice,
neka Vam uvek bude nasmejano lice.
MOJ ZAVIČAJ
Druže, svrati, al´ jedno znaj,
baš je lep ovaj moj zavičaj.
Goračići mesto malo,
svima bi se na svetu dopalo.
Škola, crkva, znaj,
e, to ti je pravi raj.
Tu je i naša sestra Stojka,
da se izleči svaka boljka.
Tu je i biblioteka,
jer knjige se čitaju od pamtiveka.
Svakog dana radi i jedna kafana.
Prodavnice tu su dve, možeš, druže, kupiti sve.
Prijatelju, ti kroz moj zavičaj prođi,
ali te jedno molim, u Goračiće opet dođi.
Kumovijadu vidi,
znam da će da ti se svidi.
HVALA VUKU ZA AZBUKU
Naša slova baš su fina,
znamo ih odavnina.
Svako slovo kao šećer pravi,
tu je u svačijoj glavi.
Svako slovo neku tajnu krije.
J kao jeste, N kao nije.
P kao pre, R kao ranije.
M kao Miloš, drugar pravi,
Đ kao Đole da te s pričom zabavi.
A ima tu i lepih slova.
LJ kao ljubav nova.
F kao fudbal, dečaci ga vole.
K kao kopačke kojima ne mogu da odole.
Svako slovo milo, lepo, zato hvala Vuku,
za našu najlepšu azbuku.
MOLITVA
Ja se Bogu molim da sva deca na svetu žive
i da ih ni za šta ne krive.
Da po rekama teče med i mleko,
dabogda svako zdravlje stekô.
Da bude svima redovna plata,
da se ne zida kuća od blata.
Da sva deca budu vesela i mila,
ma gde god u svetu bila.
Da ne bude više gladi,
dete da se igra, a ne da radi.
HVALA MAMI I TATI
Nas četiri smo pravo zlato,
kako mama kaže bogom dato.
Moj tata veli: „Nijedno ne sme da se deli.
Sve četiri ste nam iste,
naše ste duše umilne i čiste“.
Nas četiri anđela mila,
ona nas čuva kao prava vila.
Tata nas uči život šta je,
sve što poželimo on nam daje.
Zato vama oboma puno hvala,
vole vas vaša deca velika i mala.
PESMA ZA SVE MAME
Tako su lepe, prave dame
znajte – to su vaše mame.
Tako lepe, tako mile,
lepe poput najlepše vile.
I kad kriju u očima tugu,
reći će ti reč neku drugu.
Skinuće ti zvezde sjajne,
reći će ti lepe tajne.
Zato reći ću svim damama,
najlepše je s našim mamama.
SEKA I BATA
Baš mi juče reče tata,
da smo vrednije i od zlata.
Možemo podići ljubavlju čak i stenu,
ali to nema cenu.
Brat i sestra kad se vole,
tu i planine bole.
Ta ljubav mnogo znači,
čak i kada sunce zrači.
Čak i kada roda odleti na jug,
znaj da ti je brat najbolji drug.
ŽIVOTINJE
E, baš volim Jacu,
svoju veliku crnu macu.
Moja Maja ima zeca,
ime mu je Neca.
Pas Pepa po dvorištu nered pravi,
ali da čuva kuću majstor je pravi.
Moja komšinica Mika,
ima jednog malog bika.
Dok Stefan vazdan se mangup pravi,
svakog hrčka u krevet bi da stavi.
Svaka životinja baš mi je lepa,
zato moja baka njima tepa.
Evo moje Šarulje, što mi mleka deci daje.
Ne diraj mi Pepu, na koga li sad laje.