Primer pismenog sastava na temu „Imam nešto da vam ispričam“ za učenike osnovne škole. Pismeni sastav koji je pred vama savršeno se uklapa u nekoliko tema, kao na primer „Na letnjem raspustu“, zatim „Doživljaj sa letnjeg raspusta“ i slične teme u kojima se opisuju doživljaji iz života.
Imam nešto da vam ispričam
Poslednji dani raspusta neprimetno su prolazili. Činilo se da će letnji raspust dugo trajati, ali dan za danom je sve brže prolazio i septembar je bio sve bliže. Konačno je osvanulo prvo septembarsko jutro i činilo mi se da se mnogo toga promenilo. Raspustu i odmaranju je došao kraj, a nove obaveze su spremno čekale. Pomislila sam na sve lepe i tople dane u kojima sam uživala, a koji su tako brzo nestali.
Posle škole dugo sam sedela sa drugaricama u parku i pričale smo. Rado sam slušala njihove priče i doživljaje sa raspusta. Smejala sam se njihovim dogodovštinama i pomno pratila njihove priče. Shvatila sam da im je raspust bio više nego zanimljiv i da su svaki dan provele zabavno i nasmejano. Tada sam poželela da drugaricama ispričam kako sam ja provela raspust, međutim, pred očima mi je bio jedan događaj koji je obeležio moj raspust i koji ću pamtiti čitavog života.
Sve se dogodilo kod nane na selu. Tamo sam provela nedelju dana, a sa mnom je bio i moj ljubimac, kuca Megi. Nju sam dobila od tetke za rođendan i bila je veoma mala kada sam je prvi put videla. Megi je veoma nežna i osetljiva kuca. Najviše voli da bude u mojoj blizini i dosta se boji kada je sama. Tako smo mala Megi i ja otišle na selo kod moje nane i nismo se odvajale. Jednog posle podneva otišle smo do obližnje livade da se prošetamo. U blizini je bio i putić koji je vodio do šume od koje sam se uvek plašila, jer je nana često umela sa priča neke strašne priče, kad bih bila nemirna i uvek je pominjala tu šumicu.
Megi je bila radoznala i veoma srećna što smo u prirodi, a iskreno, i mene je zanimalo kako izgleda šumica. Zajedno smo odlučile da istražujemo svaki putić u njoj. Na trenutak, dok sam se ja približila jednoj kornjači koju sam videla u blizini, Megi je nestala. Više je nije bilo nigde oko mene.
Bila sam jako uplašena, ali sam mislila da je tu negde i da će dotrčati svakog trenutka. Dozivala sam je, išla unaokolo, ali je nije bilo. Međutim, nisam gubila nadu i sve vreme sam očekivala da ću je ugledati. Vreme je prolazilo, a moja kuca nije dolazila. Bila sam uveliko tužna i beznadežna. Trudila sam se da ne zaplačem i svako drvo sam obišla da vidim da se nije slučajno sakrila negde. Međutim, nigde je nije bilo. Sumrak se lagano nazirao i već je bilo jasno da moram poći kući, inače ću ostati u mračnoj šumi. Suze su mi preplavile lice, jer iako sam se bojala šume i mraka, nisam želela da idem kući bez Megi. Ubrzo sam polako krenula.
Put se još slabo nazirao, nebo je bilo modro-ljubičasto, a šumski insekti stvarali su jezive slike u mojoj glavi. Malo je reći da sam bila uplašena, a u isto vreme i neopisivo tužna. Moju brigu je kat-kad prikadao neki zrikavac ili šum verovatno nekog guštera ili skakavca. Pomislila sam kako će moja kuca provesti noć u ovoj šumi i da li ću je naći sutradan. Već sam izašla iz šume i koračala livadom kada sam na kapiji zatekla nanu, bila je van sebe od brige. Sa njenog lica videla se velika zabrinutost, ali je ujedno bila i ljutita.
Naravno, nani sam objasnila šta ze dogodilo i briznula u plač zbog izgubljene Megi. Nana me je saslušala, obrisala suze i povela u kuću, ispred koje me je čekala moja kuca. Ne mogu opisati sreću koja me je obuzela kada sam je videla. Ništa mi nije bilo jasno, sem da je kuca opet pored mene. Nana mi je zatim objasnila kako se mnogo uplašila kada je videla da se kuca vratila kući bez mene, i da se verovatno bila izgubila, ili je slučajno pronašla put do kuće i došla. U svakom slučaju, obuzela me je neopisiva sreća, a nakon toga se Megi i ja više nikada nismo razdvajale.
Naravno, na raspustu sam provela prelepe dane, bilo je bezbroj zanimljovosti i raznih doživljaja, ali mi je ovaj dan ostao u najvećem sećanju, kako zbog velike tuge, tako i zbog još veće sreće.
Da li mozete da napisete sastav „NAPISACU VAM STA SE POTOM ZBILO“