Pismeni sastavi o proleću – Primeri kratkih pismenih sastava (zadataka) iz srpskog jezika o proleću za učenike 5., 6. i 7. i 8. razreda osnovne škole. Pismeni sastavi koji su pred vama objavljeni su u časopisu za dečje umetničko stvarlaštvo “Dečje iskre”.
Devojčica na livadi
Proleće je. Sunce se veselo poigrava sa oblacima. Devojčica je stigla na livadu. Sedela je na travi nakvašenoj kapima rose. Oko nje je vrelo od života. Šareni leptiri leteli su po nebu. Njihova divna igra privukla je njenu pažnju. Gledala ih je sa velikom željom da im se pridruži. Veliki cvetovi uzdizali su se svojom lepotom, kao da svaki od njih želi da privuče što više insekata. Sočna trava namamila je jednog zeku koji je veselo skakutao po livadi. Po zemlji je milela vojska mrava noseći hranu za svoju kraljicu. Leteći svud unaokolo pčele se nisu mogle nadiviti lepoti cvetova, ne znajući na koji će cvet pre sleteti. Devojčica je sav taj svet zadivljeno posmatrala. Tu je i krtica pravila tunele. Poljski miš trčkara po livadi tražeći hranu, jedna pečurka ponosno je podigla glavu posle kiše.
Odjednom je devojčica čula poziv od mame. Bilo joj je žao što nije mogla još sedeti u travi i gledati livadu koju obasjavaju zlatni sunčevi zraci.
Vesna Grbović, V razred, OŠ „Jovan Popović“ Kragujevac
Prolećni pejzaž
Priroda se nečujno budi, sve više se čuje pesma ptica. Šumski potok više nije okovan ledom, sad veselo žubori. Nestao je onaj zimski mir i zečiji tragovi u snegu. Ponegde je izvirila iz uvelog lišća prva prolećna visibaba. Razvigor ponekad tiho projuri pored nas, šapne i nestane. Sve se probudilo i sve udiše prolećnu svežinu. Čuje se zujanje pčela koje traže prolećne cvetove. Nebo paraju ptice koje će posle duge zime ponovo ugledati rodni kraj, dok vrapci lete tamo-amo i najavljuju njihov dolazak. Sve se uznemirilo i začas uzdrhtalo jer je i leptir opet poleteo. Na poljima traktori opet rade, dok zelena pšenica mirno raste.
Nenad Tripković, VII razred, OŠ „Moše Pijade“, Vrdnik
Sunce je već potpuno obasjalo moje lice
Sunce je već potpuno obasjalo moje lice. Čujem ptice. Cvrkućući raduju se. Polako se vraćam u stvarnost. Među ružama sa tek zametnutim izdancima stojim zbunjeno se osvrrćući. Prepoznajem svoj orah, do njega jabuku i lavež susedovog psa koji me potpuno oslobađa ove ošamućenosti. Pa ja sam dodirnula proleće! Njegove nežne, cvetne ruke, svile su se meni oko vrata! Dođe mi da vičem, da pevam. Ali me glas i snaga izdaju. Sedam na obližnji panj koji se čudom tu stvorio. Srećna sam zbog novog saznanja: od sada će jutra dolaziti na krilima lasta, a sunce će se rađati i rudeti u kolevkama ljubavi.
Danijela Dimitrijević, VII razred, OŠ „Živadinka Divac“, Stanovo
Priča jedne ljubičice
Šetala sam šumom. Gledala sam prve vesnike proleća. Odjednom spazih ljubičicu. Taman sam pružila ruku da je uberem, kad začujem jedan nežan glasić:
„Nemoj da me bereš, ja sam još mala! Umesto da me ubereš, evo poslušaj jednu priču!“ Učinilo mi se da sve sanjam, ali da proverim, rekoh:
„Pričaj mi tu priču, ljubičice mala.“
I ona poče:
„Zvončići zazvoniše, a ptičice zapevaše, dolazi nam proleće, diš’te se lenjivci!“
Priroda je još u senci, još joj se spava. Odjednom, proleće zakuca na vrata šume: „Kuc, kuc, jel slobodno ući u šumu?“ – „Kako da nije! Čak vam se naređuje“ I u šumu uđe jedna prekrasna vila sva u zelenom. Odjednom cela šuma zablista. Drveće dobi nove haljine. Zablista plavo nebo. Zažubori blistavi potok, poskakujući po kamenju. Visibaba podiže svoju glavicu i reče: „Zar je Proleće već došlo?“ Cvetovi se pokloniše suncu i rekoše: „Nikada nije bio ovako lep dan kao danas!“ Medved se probudi iz svog zimskog sna. Zekan željan trave, brzo otrča na livadu da se napase. Stari hrast se okiti mladim zelenim lišćem.
Sve se beše promenilo, a tada smo se i mi, ljubičice rodile, i onda su došli ljudi – želeli su da nas beru. Proleće tek što nam je podarilo život u zelenoj slobodnoj šumi, a ljudi nas odnose u grad, gde živimo samo jedan dan! Polako je završila ljubičica svoju priču. „Moram da idem!“ – rekoh joj tada. „I hvala ti za ovu prelepu pričicu!“
Dok sam izlazila iz šume razmišljala sam o ljubičici. Tek sam tada shvatila da i i ona treba da živi.
Lada Timotijević, OŠ „Ivo Andrić“, Beograd
Trešnja
Na blago iskošenom proplanku uzdiže se trešnja. Kora njena je hrapava i tamna, a na severnoj strani mahovina se širi popunjavajući udubljenja i pružajući zaklon bubicama. Gledam kako gusenica s mukom pokušava da se uspuže uz stablo do prvih grana. S druge strane zrak sunca osvetlio je kolonu mrava. Onde gde se grane račvaju, kora je glatka. Tu je sada pusto gnezdo. Uskoro, ono će oživeti. Doleteće ptice, zatvoriće šupljine, a onda će se pojaviti mladunci, kao što biva svake godine. Mrko-zeleni pupoljci, dotaknuti prolećem, postaće raskošno beli cvetovi. I tako okićena mirisnim, mekim cvetovima, kao nevesta, radovaće se trešnja novom životu.
Snežana Kostić, VIII razred, OŠ „Stjepan Stevo Filipović“ Beograd
Pogledajte i Pismene sastave o zimi za niže razrede osnovne škole.
ovo je laz,moje dete je pre nekoliko dana zbog ovog sastava dobilo 1 za kraj.profesorka je provaliloa da je skinuto sa neta.tuzicu vas.neko ce mi ovo debelo platiti
pa ne treba dete da uzima isti kraj, ovo su samo primeri nekih radova.
u ovoj situaciji mogu slobodno reci da ce vae dete lose zavrsiti sa vama kao njenim roditeljom, stvarno mi je zao za dete.
Vi svom detetu nebi dali da prepisuje sa interneta da niste prsli.Možete slobodno da promenite ime/nadimak umesto majina mama.Ako želite. . … … … . .. .. . . . . …. .. .. .. …ove satave samo pišem u wordpadu da bih vežbao da kucam brže.Ako je potrebno, možete gledati druge dobre komentare da vidite čemu sluze slični sajtovi.
ne bi
Draga gospođo „Majina mama“ ovi pismeni zadaci ne služe da bi ste ih „skidali“ i bukvalno prepisivali, već kao primeri, kao što piše u uvodnom delu teksta. Objavljeni radovi su iz raznih časopisa koji se bave dečjim stvaralaštvom i služe kao neki putokazi za izradu pismenih sastava.
S poštovanjem
Moje Dete
odlicni su sastavi hvala vam puno
Primjeri za sastave su odlični!
Meni su pomogli u smišljanju sastava iz crnogorskog.
meni iz srpskog
hvala vammm