U moru oprečnih stavova o tome šta je roditeljstvo, kakvo vaspitanje treba da bude, ali i kako izgledaju prvi dani sa tek rođenom bebom kod kuće, dešava se često da trudnice izgrade pogrešnu predstavu o tome kako će izgledati prvi dani majčinstva.
Bez obzira na sve savete i preporuke pedijatara i neonatologa, i na mnogobrojna dnevnička iskustva novih mama na Internetu, činjenica je da je svaka beba svet za sebe. Koliko god se pripremale, buduće mame nikad ne mogu biti dovoljno spremne za ono što ih čeka.
Kako u stvari izgledaju prvi dani majčinstva?
Nakon devet trudničkih meseci, pripreme životnog prostora za novog člana porodice, konačno iz porodilišta u svoj dom stiže – beba! Iako se često prvi dani bebe u kući često romantizuju, kako na filmu, televiziji tako i na Internetu, sasvim je izvesno da se svako novorođenče drugačije ponaša i reaguje na svet.
Mada se svaka mama nada bezbolnom dojenju, mirnim noćima u kojima se beba retko budi, realan scenario je često drugačiji.
Noćna buđenja, podoji, nega bebe, sve to traži odmornu i svežu mamu. Tako primarni zadatak svake porodilje treba da bude udobnost i nega – i bebina i sopstvena. Ovde se posebno misli na te noćne rituale. Nakon kupanja bebe, podoja za laku noć i mama treba da se pripremi za odmor.
Nega dojki, tuširanje neutralnim kupkama, udobne spavaćice i obavezno – sobne papuče pored kreveta, bez obzira na godišnje doba, sve to bi trebalo da bude deo rutine novopečene mame.
Kad beba spava i mama spava, zar ne?
Koliko ste puta čuli da neko ovo kaže mladoj mami? U zbilji, retko koja mama ima dovoljno vremena da odahne kada jednom konačno uspava bebu.
Dok beba spava, mama pere, pegla, pravi obroke, završava sve kućne obaveze i uglavnom – ne stiže sve da završi kad se beba probudi. Sa budnim detetom jasno je da je u fokusu svake mame upravo beba. Presvlačenje, dojenje, maženje, kupanje, uspavljivanje, pa u krug. Za sve ono što ne stigne da uradi, mama brine.
Tako se na umor nepotrebno taloži i krivica zbog nezavršenog posla, a sve rezultira nervozom. Ono na šta svi pedijatri i psiholozi posebno ukazuju jeste velika povezanost majke i bebe, kao i to da beba oseća majku.
Mame modernog doba su uglavnom svesne uticaja koji imaju na svoje bebe, te to saznanje nesvesno pojačava nervozu. Savetodavna i puna brige rečenica „Spavaj dok beba spava“ sigurno da nije nešto što mlada mama želi da čuje svakodnevno. Setite se toga kad sledeći put zaustite da to kažete nekoj porodilji.
Kakva to majka brine o sebi?
Uz mit o posvećenoj, predanoj i odmornoj mami koja svakodnevno cvrkuće i pevuši oko glave svoje bebe, provlači se i potajna osuda za sve one mame koje brinu o sebi.
Mama u teretani? Mama na masaži? Mama koja se tušira iza zatvorenih vrata kupatila duže od 10 minuta? Kakve su to majke koje brinu o sebi? Srećne!
A svaki psiholog i pedijatar današnjice reći će vam isto: preduslov za srećnu bebu jeste srećna mama. Ne usrećuje svaku ženu i majku isto. Nekome je potrebno deset minuta dremke, nekome da tuširanje bude bez prekidanja, neka mama voli da uvek ima uredno začešljanu kosu, neka glatke noge bez dlaka. Neku mamu će najbolje umiriti šoljica čaja u tišini ili pak nekoliko stranica omiljene knjige uz toplu kafu.
Nije zapravo uopšte važno na koji način, važno je samo da svaka mama otkrije kako će najbrže doći do svog smirenja i radosti. Upravo je to ono što svakoj bebi treba: smirena i radosna mama.
Važna je nega i mame i bebe
Kada se rodi novi život, sasvim je prirodno da on bude u centru pažnje. Sve što se misli i radi, radi se tako da potrebe novorođenčeta budu potpuno zadovoljene. Novi „trend“ u roditeljstvu postale su bebe koje ne plaču. Uža i šira okolina ne dopušta novorođenoj bebi da zaplače. Na svako kenjkanje skaču kao po komandi: mama, tata, baka, deka, bilo ko ko se nađe u blizini uz propratno pitanje: zašto sad plače?
Sasvim je izvesno da se na taj način samo podiže i nervoza, a nekad i panika, jer odrasli zaboravljaju na jedan bitan detalj kada je novorođenčad u pitanju. To je da bebe plaču. To je jedini način da pokažu da im nešto ne odgovara i smeta. Plač je prirodan način njihove komunikacije sa odraslima i govori nam da se beba upiškila ili ukakila, da je gladna ili joj treba malo nežnosti. Ponekad je dovoljno uplakanoj bebi presvući pelenu i podržati je u naručju da se ona umiri.
Međutim, da se umiri mama uplakane bebe potrebno je često mnogo više. Za početak, da je ne uznemirava baš svako pitanje ili savet: zašto sad plače, da nije gladna, drži je, smiri je! U gomili pitanja koja u svom centru imaju mirnu bebu, zaboravlja se na ono jedno jedino koje može značajno doprineti tom miru. To je pitanje koje treba uputiti mami. Jednostavno je, kratko i sveobuhvatno, a glasi: Kako si?
U odgovoru na to pitanje stoji svaka pomoć koja je jednoj mami potrebna.
Kako pomoći mami koja se ne snalazi?
Mama koja se ne snalazi – zvuči poprilično grubo i to nije nešto što bilo koja mama želi da se za nju kaže. Ipak, činjenica je da zbog umora, mnogo obaveza i napora, retko koja mama stigne da o sebi brine. Mama koja se ne snalazi je samo mama koja nema dovoljno vremena koje može posvetiti sebi i svom odmoru.
Kako pomoći takvoj mami?
Nebitno jeste li suprug, majka, svekrva, prijateljica, sestra ili brat, uvek možete pomoći! Ukoliko niste sigurni u sebe da presvučete ili nahranite malu bebu, sigurno je da možete da je poljuljate u krilu ili držite u naručju dok se mama kupa. Nekada će biti dovoljna reč podrške ili pak da operete nagomilane sudove. Samo malo je potrebno da od mame koja se ne snalazi dobijete mamu koja je dobro.
Setite se, sve što uradite za mamu, zapravo radite za bebu i njihov zajednički mir!