Početna Porodica Deca za decu Svijet je okrugao a ne kockasat – Hamza Bralić (9. razred)

Svijet je okrugao a ne kockasat – Hamza Bralić (9. razred)

92
0
PODELI
Hamza Bralić

Hamza Bralić učenik OŠ Mustafa Pećanin Rožaje, Crna Gora, pohvaljen je za rad pod nazivom “Svijet je okrugao, a ne kockast” na konkursu koji je raspisao sajt Moje Dete pod imenom “Svet je okrugao, a ne kockast”. Ovaj rad je pohvaljen u kategoriji starijih osnovaca. Čestitke Hamzi!

Svijet je okrugao a ne kockasat

Sloboda je najveće bogatsvo jednoga čovjeka. Tu smo slobodu zarobili strahom, predrasudama, sujetom je okovali. Čovjek se rađa kao svjesno biće sa mogućnostima koje ni jednom drugom biću na planeti nijesu date.

Međutim, mi smo naše misli, našu maštu, moždane vijuge, zarobili u metalnu kockastu  kutiju, crnu kutiju, okovanu virtuelnim, nestvarnim životom. Pa i kada zavirimo u stvarnost i sretnemo se sa njom, ona nam teško pada, jer nijesmo spremni da je pogledamo u lice i suočimo se sa njom. Izgleda da nam lakše pada naša samoća, koja nam iz dana u dan narasta kao kvasac i izmišljeni prijatelji koje svjesno ili nesvjesno umnožavamo, kao kada se DNK umnožava u novi lanac. A naš lanac je lanac koji smo sami kreirali, zapleli se i okovali tako dobro njime, kao što sam čovjek to umije. Plašimo se živog kontakta, nečijih zjenica, da možda nježnost ne pronađemo u njima, jer i ako je pronđemo, ne znamo šta ćemo sa njom. Umrtvljeni iza ekrana, bićem izolovani i sami.

Mrzim kada čujem riječi „Savremeni čovjek“ asocira me na biće samoće i biće straha. Zombi koji hoda sa pogledom u ništa. Na prodaji su nam najveće životne vrijednosti, spremni smo da ogolimo naše živote, da se nebrojeno puta slikamo iznova i iznova, iskrivimo stvarnost, da nas ne bi nečiji komentari ili dislajkovi srozali do dna. Prijaju nam laži, da se stopimo sa njima, saživimo i gledamo sebe u nestvarnom, čarobnom internet ogledalu. Nijesmo spremni da se suočimo sa svojom nesavršenošću. Nijesmo više inspiracija jedni drugima. Svi smo na istom kalupu, po istoj šemi crtani, nijesmo više tajna jedni drugima, već intimu dijelimo sa ostatkom svijeta.

A bolje bi nam bilo da slijedimo svoje srce, da osluškujemo njegove otkucaje, kako strepi i drhti pred nečijom blizinom, da dodirnemo tu blizinu i osjetimo je. Da trčimo poljima zelenim, dok nam pod nogama šušketa lišće i puckaju grančice. Da mirišemo lipu. Da pronađem njen izgubljeni broš i podijelim radost sa njom. Da zajedno svi zaokružimo kolo različitosti, nesavršenosti sa rukama spojenim i srcima ujedinjenim u jedan otkucaj. U šarenilo najrazličitijih boja i nijansi, jer samo tako različiti možemo biti isti, stvarni i ispunjeni. Borimo se istinski za prave ljudske vrijednosti za istinu. Dodirnimo stvarnost i budim jedni drugima pravi, iskrerni prijatelji, a ne samo mrtvo slovo na kockastom, metalnom ekranu

Autor: Hamza Bralić, IX-2
OŠ Mustafa Pećanin Rožaje, Crna Gora
Mentor: nastavnica Ernesa Demić

 

OSTAVITE ODGOVOR