Početna Porodica Deca za decu U čast učiteljici – Muhamed Duraković (12 godina)

U čast učiteljici – Muhamed Duraković (12 godina)

108
0
PODELI

Kao što smo već najavili, objavljujemo još radova Muhameda Durakovića, ovog puta u pitanju je pismeni sastav pod nazivom „U čast učiteljici“. Njegov pismeni sastav na temu “Moj prvi ples” smo ranije objavili i možete ga pogledati OVDE.

U čast učiteljici

Svi pamte prvu učiteljicu i ne zaboravljaju je lako. Ali ja imam  dvije učiteljice koje ću nositi u sjećanju. Prvoj sam zahvalan za prva napisana slova, prvi  urađen zadatak i još mnogo toga. Ali druga učiteljica koja me nastavila učiti u trećem razredu je nešto posebno za mene. Tad i počinju nekako da se dešavaju promjene u mom životu. Sve češće sam se budio noću i u majčinom zagrljaju bih se smirio.

Te godine moji roditelji su se odselili iz rodnog zavičaja u drugo mjesto. Tu sam nastavio školovanje. Sva ta dešavanja, selidba, rastanak sa rođacima, komšijama i drugarima su posebno  uticali na mene. A tek briga kako će novi drugari da me prihvate ili da nova učiteljica nije previše stroga. Sva ta pitanja su me mučila. S tom brigom sam se nosio sam, nisam  želio  da neko primijeti da sam zabrinut.

Taj prvi dan pred velikim školskim vratima osjetio sam strah. Onako preplašen poželio sam se vratiti u svoje rodno mjesto, u svoju toplu malu školu. Oslanjajući se na majčinu ruku sam ušao u ogroman hodnik. Dočekala nas je nasmijana učiteljica krupnih plavih očiju. Prilazila je svakom đaku i svakog je nešto pitala. Kad je stala pred mene, osjetio sam blagi dodir po kosi i sav moj strah je nestao. I drugovi su me odmah prihvatili.

Vrijeme je brzo prolazilo i ja sam bio srećan u novoj školi. Učiteljica se trudila da sva djeca slobodno iskažu ono sto misle i osjećaju. Ako bi neko nekad i pogriješio, nije bila stroga. Naprotiv, blagim riječima bi nam objasnila kako nešto nije dobro za nas. Ali nekako mi se činilo da je baš prema meni posebno pažljiva i nastojala je da se ne osjećam kao novajlija. Zbog toga sam veoma zahvalan svojoj uciteljici Brankici. Sa radošću sam ustajao rano i jedva čekao da osjetim njeu toplu ruku na mojoj kosi.

Od ove godine nam predaju nastavnici. Teže je i više moramo učiti. Ja imam samo jednu želju koju nikad neću zaboraviti. Želim da budem učenik generacije na kraju osnovnog školovanja. Želim da moja učiteljica Brankica bude kraljica te večeri na maturi zahvaljujući mom trudu i učenju. Ona je to zaslužila i sve moje petice će biti njoj u čast. Želja mi je da joj osvjetlamo obraz i da bude ponosna na sve nas.

 

OSTAVITE ODGOVOR