Pesmu “Ustanak” poslao nam je Haris Halilbašić iz Prve osnovne škole Živinice, Bosna i Hercegovina. Haris je ovu pesmu poslao u okviru stalnog dečjeg literarnog konkursa pod nazivom „Podeli dar“.
Ustanak
Taman kada počeh snove da kujem
Kad odjednom škripa, žamor, buka
Naćulih uši, da li ja to dobro čujem.
Navukoh pokrivač skroz preko glave
Da ne vidim kakve ružne slike
Po mojim zidovima sjenke prave.
Rogata jedna se krevelji i plazi
Sa lustera mi prstom prijeti
Mali dobro se pripazi.
U uglu sobe ormar poče da se miče
Kroz otvorena vrata koja se klate
Začuh glas kako iz njega viče.
Dosta je više, od haosa mi sepovraća
Sve nabacano, prljavo i smrdi
Ovdje se ne zna ni ko pije ni ko plaća.
Moje police su u izobličenom stanju
Pomiješana nova školska odjeća
Sa onom u kojoj se igra napolju danju.
Na mojim pantalonama nađoh etiketu
Da je ovakvih dječaka više
Za jedan dan bi uništili cijelu planetu.
Ah teško meni, poče torba da setuži
Umjesto da sveske i knjige nosim
Ja mu često i umjesto lopte služim.
Pod teretom odjeće stolica sežali
Od ljuljanja me zglobovi bole
Smučio mi se ovaj dječak nevaljali.
Svaki predmet u sobi priča svoju muku
Rekoše da će me naučiti pameti
I staviti na nezgodnu muku.
Vrata se sažališe i obećašerješenje naći
Dok ne pospremiš svoju sobu
Zaključat ću se i nećeš moći vani izaći.
Prijetnje od stvari počeše da senižu
Odlučiše javnim glasanjem
Da protiv mene veliki ustanak dižu.
Od straha pretrnuh, vidim nema šale
Kako naći rješenje
Jer ove prijetnje i nisu baš tako male.
Iskreno se nadam da će ovih dana.
Jednim velikim spremanjem
Ovaj ustanak da uguši moja mama.
Haris Halilbašić, 12 godina
