Muhameda Durakovića iz Prve osnovne škole Živinice ste upoznali kao jednog od pobednika našeg prvog literarnog konkursa “Podeli dar”. Objavili smo nekoliko njegovih priča: „Bio jednom jedan patuljak“, “Moj prvi ples”, “U čast učiteljici”, a danas vam predstavljamo njegovu pesmu pod nazivom “Žaba”.
Žaba
Jedna žaba kreketala
Iz bare u baru skakala
Moža bi i prestala
Da me nije spazila
Žaba iz prvog maha pomisli
Kako bi dobro društvo bili mi
Mašta jadnica da me zadivi
I s dozvolom u mom dvorištu živi
Ali nije ni moja pamet naivna
Svako jutro bi me budila iz sna
Organizovana je i kućna potjera
Ali niko ne uspje da žabu otjera
Shvatih da će to dugo da traje
Smišljao sam joj osvetu iz potaje
Ali je žaba mudrija bila
Pa me je vješto preduhitrila
Jedno jutro dok sam bijesan doručkovao
Žaba spazi da sam prozor otvorio
Ne znam kako joj pade na pamet
Da uzme časove za let
Udobno se gospođa u stolicu smjesti
Kreštavim glasom upita „Šta ima za jesti“
Ja sav zbunjen promucah, eno tamo u rijeci
Putem prema novoj apoteci
Društvo te zove, bal je na vodi
Javi se predsjednici odbora bijeloj rodi
Pogleda me i podiže obrve
Kao da su joj sad oči malo veselije
Osjećam da ne mogu vjerovati u tebe
Zato ću u tvoj krevet smjestiti upravo sebe
Tako ću te na oku ciljati dan-noć
I u ovoj sobi imati odsad neograničenu moć
Muhamed Duraković, 12 godina
