Iz Prve osnovne škole Živinice dobili smo puno predivnih radova. Danas Vam predstavljamo još jedno talentovano dete iz grupe koju vodi Marica Ferhatbegović. U pitanju je Fata Delalić i njina bajka pod imenom „Zarobljena princeza“. Uživajte!!!
Zarobljena princeza
Nekada davno u dalekom carstvu živjela je princeza Sofija. Ona je imala sestru koja je bila veoma zla i mrzila je Sofiju jer je njoj kralj ostavio svo bogatstvo i odredio da ona nastavi vladati carstvom poslije njegove smrti pošto nije imao muškog nasljednika.
Dan kada je bio Sofijin šesnaesti rođendan, desilo se nešto čudno i neshvatljivo. Priređeno je bilo veliko slavlje za taj dan. Došli su gosti iz svih obližnjih carstava pa čak i nekoliko veoma udaljenih. Ali taj dan se nad dvorcem nadvio crni oblak. Sofija je tog dana samo nestala. Dvije godine su je tražili, u potragu su išli najbolji pripadnici carstva, najbolji vidovnjaci, vilenjaci, ali nisu je mogli naći. Onog dana kada je Sofija trebalo da napuni osamnaest godina i bude punoljetna, njena zla sestra je slagala da je ona mrtva. Dovela je u carstvo zlu vješticu koja se pretvorila u siromašnu staricu i potvrdila je zle sestre priču. Na staričinim ramenima su bile dvije vrane pa su svi povjerovali u priču odmah jer su vrane ptice koje znaju sve šta se događa. Ali prava istine je da je Sofija bila zarobljena duboko u jednoj kugli u blizini samog dvorca.
Dječak po imenu Aleks jednog dana je prolazio pored dvorca i vidio kako se nešto presijava u snijegu. Naglo je otoplilo pa se otopilo puno snijega od kojeg se stvorila bujica na nekim srtrmijim mjestima i tako je kugla kotrljajući se niz strminu, pala na put i Aleks ju je ugledao. U tom je naišla jedna starica, a to je ustvari bila stara čarobnica. On ju je upitao da ona slučajno nije izgubila kuglu. Stara čarobnica je odmah spazila princezu Sofiju u najdubljem dijelu kugle zarobljenu. Pošto je ona jako stara i više nista tu ne može da učini, kazala je dječaku da uzme kuglu i da je mora pokloniti plavokosoj djevojčici kakva je i ta princeza u kugli. Zatim mu je dala jedan papir na kojem je pisalo šta ona treba da uradi i dodala je da plavokosa djevojčica mora pronaći jednu čarobnu knjigu. Dječak je obećao starici da će je pronaći i dati joj kuglu.
Aleks je dugo hodao i uprkos umoru nastavio je tražiti djevojčicu. Trudio se da pronađe kućicu u kojoj ona živi. Nakon dugog hodanja napokon ju je i pronašao. Prišao je kućici i ugledao plavokosu djevojčicu u dvorištu. Ipak, nije mogao da vjeruje da neko može biti tako lijep. Okrenula se i začuđeno ga pogledala. Prišla mu je i radoznalo ga upitala: „Ko si ti?“ Iskreno, zanijemio je od njene ljepote. Ispričao joj je sve o susretu i razgovoru sa staricom. Predao joj je kuglu i papir na kojem pise: „Draga Emily, ne znaš koliko imas moći u sebi. Da bi se dokazala, dobila si jedan izazov koji moraš već danas riješiti. Moraš pronaći čarobnu knjigu na vrlo strašnom mjestu i do ponoći ćes morati pročitati čarobne riječi iz knjige. Pogledaj dobro kuglu. Unutra se nalazi jedna princeza koju moraš spasiti do ponoći, zapamti! Do ponoći imaš vremena!“
Pošto je bila jako dobra djevojčica, odlučila je pomoći. Aleks je vidio da još nešto piše na drugoj strani papira: „Mjesto na koje moraš otići je uistinu jako strašno, zato se pazi. To mjesto nije nimalo sigurno, ali ti si hrabra djevojčica. Da bi se mogli dočepati te knjige, morate se boriti sa opasnim zmajem. Mnogi su pokušavali, ali nije im to pošlo za rukom. Vjerujem da ćeš ti to moći i uspjeti.“
Aleks i Emily su krenuli do tog strašnog mjesta i djevojčica se tresla od straha. Aleks ju je snažno zagrlio i rekao: „Nisi sama, ja te čuvam! Starica je rekla da bi to mjesto trebalo biti nedaleko od ovih planina.“ Stigli su ubrzo na planine. Vjetar je pravio nekakve čudne zvukove. Aleks je plašljivo rekao: „Emily, ovo nije vjetar.“ Tada neka struja prošla kroz nju, probala se vratiti, ali… sjetila se obećanja. Jer obećanje je dug. I ona tu ništa nije mogla više. Te zvukove uistinu nije pravio vjetar. Ušli su u pećinu i imali su šta i vidjeti. Unutra je bio veliki zmaj koji je pravio te strašne zvukove.
Bilo je očito da čuva knjigu jer je snažno držao nogu na nekoj knjizi. „To je ta knjiga!“, uzbuđeno je rekla Emily. Ali bili su tužni jer oni nisu mogli ništa učiniti, oni su samo djeca koja su nemoćna. Emilyne ruke su se oznojile, i onaj papir što joj je starica dala, je ispao. Polako se sagnula da uzme papir i neke riječi su jako bljesnule. Ispod tih riječi je pisalo: „Pročitaj!!!“ Emily ih je pročitala i odjednom je sve postalo tiho. Ispred njih se iznenada pojavio jedan vitez na bijelom konju sa mačem. On je pobijedio zmaja nakon velike bitke i oni su uzeli knjigu. Upitali su ga ko je on, samo je rekao: „Pozdravila vas je starica.“ Nestao je odjednom bez traga i glasa. Bili su začuđeni, ali i sretni sto su se dočepali knjige.
Požurili su prema Emilynoj kućici. Čim su stigli, Emily je uzela knjigu i pročitala naglas čarobne riječi. Kugla snažno pade na pod tog časa i razbi se. Kada su vidjeli razbijenu kuglu, okrenuli su se i ugledali jednu prelijepu djevojku. To je bila ona, Sofija. Zahvaljivala im se. Bila je sretna što je spašena. Djevojčica je upitala ko ju je zarobio u kuglu. Ispričala im je kako ju je njena zla sestra začarala. Željela je da im da poklone u znak zahvalnosti, ali oni nisu prihvatili. Onda je došla do jedne ideje. Predložila im je da žive sa njom u velikom dvorcu jer je ona inače sama. Bili su sretni što će živjeti sa Sofijom.
Živjeli su s njom nekoliko godina. Jednog dana im im je saopštila radosnu vijest. Rekla je da je pronašla jedno pismo u starom kovčegu u kojem piše da ona djevojka što se predstavljala njenom sestrom, uopšte nije njezina sestra već da je njena prava sestra Emily. Da, baš Emily koja sad stoji i zuri u nju. Emily koju je lažna sestra sakrila daleko od svih da niko ne zna za nju. Emily je bila iznenadjena, ali i sretna zato što ima ovako dobro i lijepu sestru. Zagrlila je jako. Gle… još jednog iznenađenja: Aleks je kleknuo na koljena i samo je pitao da se uda za njega. Čudo nije pala u nesvijest od ovoliko iznenađenja. Rekla je tako glasno da, da je odjek prohujao svim odajama dvorca. Sofija je imala još jednu vijest, i ona će se udati za viteza koji je pobijedio zmaja. Veselju nije bilo kraja.Vjenčali su se svi i bili sretni do kraja života.
